Ljudi su opremljeni raznim refleks da im pomogne preživjeti tijekom trudnoća te za vrijeme i nakon poroda. Među njima je Moro refleks. U dojenčadi to osigurava prvi dah nakon rođenja i služi kao refleks zaprepaštenja tijekom prvih mjeseci djetetovog života.
Što je Moro refleks?
Moro refleks osigurava prvi dah kod dojenčeta nakon rođenja i služi kao refleks zaprepaštenja u prvim mjesecima djetetovog života. Moroov refleks prvi je put opisao i imenovao njemački pedijatar Ernst Moro 1918. Taj je refleks reakcija koju podražajem prilično nehotično pokreće. To je reakcija novorođenog djeteta na moguću prijetnju, poput pada na leđa ili iznenadnog i grubog odlaganja. Moro refleks izražava se u dvije faze. U prvoj fazi dijete trzajno ispruži i ruke i noge, otvori ruke i raširi prste. Istodobno, stavlja svoje glava u vrat tako da gornji dio tijela lagano pada unatrag. Tada otvara svoje usta da udahne i nakratko se smrzne u ovom položaju. Slijedi druga faza povlačenjem leđa ruku i nogu. Sad stisne ruke u šake, povuče svoje glava Do njegovog grudi i izdahne. Dijete tada može glasno zaplakati. Refleks je najizraženiji u prvim tjednima života novorođenčeta. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci života, dojenčad živčani sustav sazrijeva, pa se učestalost i intenzitet refleksa sve više smanjuju. Od trećeg mjeseca javlja se rjeđe i samo vrlo slabo, a potpuno nestaje najkasnije nakon šestog mjeseca života. U mladih životinja velikih majmuna refleks ima još jedno značenje. Stalno ih nosi majka. Čim se majka pomakne, u mladuncima majmuna aktivira se Moro refleks. Stisnu majku i čvrsto je stave glava lagano natrag kako bi spriječili da padnu s majke. Iz tog se razloga Moroov refleks u tehničkom jeziku naziva i refleksom kopče ili refleksom kvačila. Budući da se ovaj refleks također javlja u prvim mjesecima ljudskog djeteta, istraživači u evolucijskoj biologiji sugeriraju da smo i mi nekada bili bebe.
Funkcija i zadatak
Moroov refleks vrlo je složen odgovor tijela koji se aktivira interakcijom svih osjetila (vida, sluha, dodira i uravnotežiti). U ljudi se Moro refleks stvara već u devetom tjednu trudnoća. Neposredno nakon rođenja igra vitalnu ulogu za ljudsko dijete: osigurava da dušnik je otvoren. Na taj način potiče novorođenče na prvi udah i štiti ga od gušenja. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci života, refleks služi i podsjećanju roditelja da budu pažljivi i nježni s novorođenčetom. Napokon, dijete još nije u stanju samostalno držati glavu gore. A budući da se reakcija čini nekontroliranim kretanjem, a mnoge bebe glasno plaču kad se to dogodi, roditelji su često vrlo uplašeni. I zapravo, refleks je također vrlo neugodan za bebu, jer malo tijelo za to vrijeme prolazi kroz puno toga: stres hormoni adrenalin i Kortizol su pušteni, krv šećer razina naglo pada i srce stopa se brzo povećava. Međutim, refleks je potpuno normalna reakcija tijela i dio je rani dječji razvoj.
Bolesti i tegobe
Kada se Moro refleks vrlo često aktivira u prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja, tijelo proizvodi više stres hormoni. Oni remete imunološku aktivnost dojenčeta, koja ionako nije u potpunosti zrela. Kao rezultat oslabljenog imunološki sustav, infekcije ili respiratorne bolesti javljaju se češće. Od četvrtog mjeseca života Moroov refleks trebao bi polako početi nazadovati. Kao dio neurološkog razvoja dojenčeta, zamijenjen je zaprepašćujućim refleksom, koji traje i u odrasloj dobi. Za rano djetinjstvo refleks, vrijedi sljedeće: razvijaju se do vrhunca, a zatim opadaju i na kraju nestaju. Kao rano djetinjstvo refleks regres, gruba i fina motorika također sazrijevaju. Postoje i refleksi koji zapravo ne nestaju, već se integriraju u složeniji refleks. Normalno je razvoj refleksa jednak za svako dijete. The živčani sustav nije zrelo dok dijete nema proliti sve rano djetinjstvo refleksi unutar prvih dvanaest mjeseci života. Međutim, ako se tijekom ovog razvoja pojave poremećaji, tada djeca mogu kasnije razviti neurološke poremećaje poput ADHD i preosjetljivosti. Konkretno, razvojni poremećaj Moro refleksa može dovestina primjer, djetetu koje je isprva raširilo ruke pri padu i reakcija potpore je odgođena. Kao rezultat toga, ozljeđuje se puno češće od druge djece. Zbog prekomjerne proizvodnje stres hormoni, oni također upijaju previše nepotrebnih informacija iz svog okruženja, koje nisu u mogućnosti obraditi. Stalna prekomjerna stimulacija u konačnici može dovesti do koncentracija problema, a time i na loše socijalno ponašanje djece. Također imaju poteškoća s primjerenim ponašanjem u novim situacijama. Samo im regulirana dnevna rutina i poznato okruženje mogu pružiti sigurnost. Čak i u odrasloj dobi, ograničenje može ostati, tako da životi pogođenih dijelom karakteriziraju napadi panike i anksiozne neuroze.
