Naša podsvijest pohranjuje sve dojmove, ideje, želje, radnje i memorija koji trenutno nisu aktivni. Podsvijest se razlikuje od nesvjesnog uma. To su tjelesni procesi o kojima ne razmišljamo, tj disanje, otkucaji srca i krv Cirkulacija.
Što je podsvijest?
Podsvijest je ono područje psihe koje nam nije dostupno. Značajan je dio našeg bića i podređen je svjesnom umu. Podsvijest je ono područje psihe koje nam nije dostupno. Značajan je dio našeg bića i podređen svijesti. Snovi se smatraju jezikom podsvijesti. Preko 90% naših misli i djela kontrolira podsvijest. Podsvijest osigurava da su mnoge radnje automatske i tako rasterećuje svjesni um. Kad smo budni, podsvijest djeluje poput filtra. Obrađuje svaku misao i ne daje ocjenu dobrom ili lošom. Podsvijest uči ponavljanjem. Što su češće predstavljeni s određenim informacijama, to se jače manifestiraju takve izjave o postojanju. Tijekom čitanja, na primjer, podsvijest surađuje. To je zato što sve što uzmemo tijekom čitanja podudara se s podsvjesno dostupnim znanjem, sjećanjima, željama i idejama. Kad čitamo, ne uzimamo samo činjenice, već imamo i individualni dojam o onome što čitamo, a koji se obrađuje u podsvijesti. Podsvijest također opaža stvari koje naša mozak, ako bi ih svjesno primio, bio bi preplavljen. Dakle, sve percepcije koje nisu povezane sa trenutnom aktivnošću apsorbira podsvijest. Inače se ne bismo mogli koncentrirati na neku aktivnost.
Funkcija i zadatak
Od osnutka psihoanalize od strane Sigmunda Freuda, podsvijest je bila predmet polemike. Prema Freudu, podsvijest pohranjuje potisnuti sadržaj koji bismo svjesno cenzurirali. U podsvijesti potisnuti nastavlja djelovati i, ako nije "izvučen na vidjelo", može dovesti na emocionalne smetnje. Psihoanalitičar CG Jung opisuje kolektivnu podsvijest kao da je pohranio iskustva iz čitave ljudske povijesti. Te je pretpostavke o psihi teško empirijski provjeriti, ali s fiziološke su strane, na primjer, svoj dokaz pronašle u epigenetika, u koji se pojedinačna i kolektivna iskustva upisuju biološki. Neurolingvističko programiranje u podsvijesti vidi sve što izmiče trenutnoj pažnji. Čak i kad to ne shvatimo, podsvijest kontrolira većinu naših radnji i osjećaja. Misli pokreću električne impulse i kemijske reakcije u mozak. Jednom mozak prima električni impuls, javljaju se reakcije. Reagira na misao i oslobađaju se kemijske tvari za kontrolu. Središnja živčani sustav se stavlja u stanje pripravnosti da proizvede odgovarajuće reakcije. Danom rođenja, ni svjesni ni podsvjesni um nisu snažno razvijeni. Od sada, svaka slika, svaki podražaj, svaki dodir, svaka izgovorena riječ utiskuje u podsvijest. Posebno su snažno utisnute misli koje smo trajno apsorbirali. No, bila istina ili ne, naša podsvijest utiskuje sve stečene informacije. Tako također pohranjujemo beskorisne, suvišne i neistinite tvrdnje i učvršćujemo ih. Na primjer, oglašavanje izvrsno koristi ovo znanje. Čovjek je stvorenje navike i sklono je stvaranju nesvjesnih obrazaca djelovanja i mišljenja te u skladu s tim djeluje. Čak i ako vjerujemo da donosimo pretežno racionalne i razumne odluke, većinu naših odluka usmjerava podsvijest.
Bolesti i tegobe
Ne možemo jednostavno doći do podataka iz podsvijesti. Da bi se to učinilo, moraju se koristiti određene tehnike kojima su psiholozi, psihoterapeuti, psihoanalitičari ili hipnotizeri ovladali. Kod mnogih psihosomatskih bolesti, traumatičnih iskustava i posljedica poteškoća u ophođenju s drugim ljudima, podsvijest se može koristiti za rješavanje sukoba i zacjeljivanje. Iznova i iznova čujemo spontano samoizlječenje, čak i kod navodno odliječenih pacijenata. U tim je trenucima podsvijest bila aktivna. Iako se podsvijest nekad smatrala žarištem tamnih sila, danas medicina koristi svoju neizmjernu moć. Misli mogu izliječiti bolesti, ali nas mogu i razboljeti. Misli i stavovi našeg uma mogu čak utjecati i promijeniti naše gene, opet referenca na epigenetika. Istraživanje je pokazalo da će se dvije osobe s identičnim genetskim sastavom, identičnom bolešću, identičnom šansom za izlječenje, pa čak i isti tijek liječenja razvijati potpuno drugačije. Jedan može umrijeti, drugi može ozdraviti. Na to utječe samo snaga misli i pojedinačni sustavi vjerovanja. Tijekom liječenja tjelesnih bolesti, liječnici pokušavaju "dotaknuti" podsvijest. Ljudi koji opetovano primjećuju probleme u odnosima s drugima, koji se osjećaju trajno nesretnima i depresivnima, često traže terapijsku pomoć nakon određenog razdoblja patnje. Psihoterapeut za liječenje koristi različite metode. U opuštenim moždanim stanjima, podsvijest uzima informacije još intenzivnije, tako da terapija posebno dobro djeluje u stanju mirovanja. Stare, štetne misli prepisuju se i zamjenjuju zdravim. Na ovom polju postoji analitičko psihoterapija, dubinska psihološka psihoterapija i bihevioralna terapija. Razgovorni psihoterapija i sistemska terapija su i znanstveno priznati. U analitičkom psihoterapija, nesvjesni procesi postaju svjesni, a neshvatljivo se može svjesno doživjeti. Tijekom liječenja može se prepoznati obrazac u odnosu klijenta prema drugima i prema sebi. Tretman pruža dublje razumijevanje sebe iz kojeg se može naučiti novi način ophođenja s drugim ljudima. Budući da obrasci ponašanja i ideje koji su dugi niz godina zabilježeni u podsvijesti u nekoliko dana ne mogu biti zamijenjeni novima, dubinska psihoterapija je dugoročna terapija.
