Azol | Lijekovi protiv gljivične infekcije

Azol

Azoli (anti-gljivična sredstva) ometaju sintezu ergosterola u kasnijoj fazi od alilamina. Djeluju inhibitorno na rast gljivica (fungistatički). Klasifikacija i primjena: S azolima (znači protiv gljivične bolesti) razlikuju se aktivne tvari, koje se mogu primijeniti samo lokalno, tj

lokalno (npr. kao krema ili mast) od aktivnih tvari, s kojima su mogući lokalni i sustavni darovi. Na primjer, klotrimazol (Canesten®) koristi se kao lokalni aktivni sastojak za gljivične infekcije kože, oralno sluznica, genitalije i nabori kože. Ostali lokalno primijenjeni aktivni sastojci su ketokonazol (Nizoral®), bifonazol (Mycospor®), mikonazol (Daktar®), izokonazol (Travocort®), oksikonazol (Myfungar®) i fentikonazol (Fenizolan®).

Aktivni sastojci koji se također mogu sistemski primjenjivati ​​uključuju flukonazol (Diflucan®), itrakonazol (Sempera®), posakonazol (Noxafil®) i vorikonazol (Vfend®). Oni su prilično široki, odnosno učinkoviti su protiv različitih vrsta gljivica (lijekovi protiv gljivične bolesti). Nuspojave i kontraindikacije: Najvjerojatniji štetni učinci su poremećaji gastrointestinalnog trakta kao što su mučnina or bol u trbuhu. Glavobolje, mogu se pojaviti i vrtoglavica ili osip na koži.

Samo rijetko jetra je također pogođeno, što može rezultirati povećanjem vrijednosti jetre (jetra enzimi), ali također može dovesti do ozbiljnih funkcionalnih poremećaja. Pacijenti sa jetra bolest i djeca općenito ne smiju se liječiti azolima. Interakcije lijekova kroz azole: Azoli (lijekovi za gljivične bolesti) utjecati izvjesno enzimi u jetra koji pripadaju takozvanom sustavu citokroma P450 (enzimi CYP450).

S jedne strane, azoli se metaboliziraju pomoću CYP450 enzimi, s druge strane, azoli također inhibiraju neke od ovih enzima. Dakle, ovi antimikotike (sredstva protiv gljivičnih bolesti) utječu na aktivaciju ili razgradnju nekih drugih lijekova. Ako druge aktivne tvari poput rifampicina, fenitoin, karbamazepin ili se istovremeno daju fenobarbital, azoli ih brže razgrađuju, što dovodi do gubitka učinkovitosti tih tvari.

S druge strane, azoli se ne smiju davati s lijekovima koji mijenjaju želudac kiselina. To dovodi do smanjene apsorpcije azola iz gastrointestinalnog trakta. Tu spadaju H2-blokatori kao što su ranitidin ili lijekovi za neutraliziranje kiselog želučanog soka (antacidi). Aktivni sastojci itrakonazol i vorikonazol mogu dovesti do srčana aritmija ako se istodobno primjenjuje terfenadin, lijek za alergije (antihistaminik).