Somatsko iskustvo je oblik traumatska terapija usmjeren na smanjenje fizičkih reakcija na prijeteći događaj. Podrijetlo metode leži u bihevioralnim promatranjima divljih životinja čiji je ciklus podražaj-reakcija usporediv s ciklusom ljudi. Somatsko iskustvo je postupak s malim rizikom, ali u nekim okolnostima može pokrenuti retraumatizaciju.
Što doživljava somatsko?
Somatic Experiencing je tjelesni model za liječenje i integriranje traumatičnih događaja koji je razvio psiholog i biofizičar dr. Peter Levine u Sjedinjenim Državama. Prema modelu, traume poput nesreća, nasilja, prijetnji, prirodnih katastrofa, rata ili gubitka bliske osobe imaju ozbiljne fizičke i psihološke posljedice. Somatsko doživljavanje pretpostavlja ciklus reagiranja poticaja kod ljudi, kao što se to događa i u životinjskom carstvu. Životinje koje žive u divljini često se nađu u situacijama koje su životno opasne, ali kao rezultat toga ne razvijaju trajnu traumu. To je zbog njihove sposobnosti da olakšaju stres koji se događa u borbi za opstanak napadom, bijegom ili igranjem mrtvih. Od ljudskog mozak ne mogu u potpunosti obraditi traume ili tek nakon dužeg kašnjenja i dalje djeluju na mozak i živčani sustav. Tamo uzrokuju simptome kao što su depresija, anksioznost, napadi panike, bol, iscrpljenost, koncentracija problemi ili imunološki nedostaci. Organizam se još uvijek bori s prijetnjom kad je ona odavno prošla. Najviše terapija metode ne uzimaju u obzir ove procese u liječenju traume. Međutim, iz perspektive somatskog iskustva, to je neophodno jer inače pogođene osobe nastavljaju reagirati i donositi odluke iz perspektive traume.
Funkcija, učinak i ciljevi
Tijekom traumatičnog događaja, ljudskim organizmom uglavnom upravlja mozak stabljika. Ovaj dio mozak odgovoran je za funkcije koje su bitne za preživljavanje, kao što su krv pritisak, refleksi disanje. Na način ljudske reakcije u situaciji traume stoga ne utječu intelekt ili samovolja, već slijedi fiksni obrazac. Ako se ovaj obrazac ne slijedi u potpunosti, nastaje poremećaj posljedica traume. Uzorak se sastoji od tri različite reakcije: Borba, bijeg i igra mrtvih. Ovi mehanizmi rade nekontrolirano. Ako se, na primjer, sukob dogodi u svakodnevnom radnom životu, tuča je prepoznatljiva kao spremnost na verbalnu ili možda i fizičku agresiju. Instinkt leta javlja se kada pogođena osoba želi što prije napustiti mjesto događaja, a smrt se očituje u stanju fizičke i mentalne paralize, nesposobnosti reagiranja na situaciju. Ovo je primjer traume vrlo male magnitude. Međutim, iste reakcije događaju se u ratu ili u ozbiljnoj prometnoj nesreći. Prema Peteru Levineu, programeru Somatskog iskustva, trauma je vezana uz živčani sustav. Opisuje ga kao odgovor tijela na životnu opasnost koja oduzima fleksibilnost živčani sustav. Somatsko iskustvo oslanja se na rekonstrukciju obrasca borbe, bijega i igranja mrtvih terapija kako bi se omogućio oporavak mozga i živčanog sustava. Tijekom terapija, ti se elementi mogu ponoviti pojedinačno ili zajedno. Liječenje se odvija na snažno orijentiran način. Promicanjem potpornih resursa, trauma se stabilizira i smanjuje patološka energija vezana u živčani sustav. Tijekom terapije mora se voditi računa da se osigura točna doza od stres. Preveliki ili nedovoljni zahtjevi pokreću prejak ili preslab rezultat, što u najgorem slučaju može dovesti do ponovne traumatizacije. Terapija se uglavnom sastoji od razgovora. Jezik služi kao medij za opažanje i izražavanje perceptivnih procesa mozga i živčanog sustava. Rad kroz traumu pozitivno utječe na autonomni živčani sustav koji je odgovoran za vitalne funkcije kao što su otkucaji srca, disanje ili kontrola žlijezde. Balansiranje živčanog sustava istovremeno regulira tonus mišića, krv Cirkulacija i funkciju žlijezde. Cilj tretmana je potpuno otopiti energije traume u živčanom sustavu. Pogođena osoba više ne bi smjela percipirati određene podražaje kao okidače za patološke obrasce ponašanja, već bi trebala usmjeriti svoje reakcije i svijest na sadašnjost. Uspješnom terapijom javlja se pozitivan, oslobođen osjećaj koji utječe na cjelokupni organizam.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Velika prednost Somatic Experiencinga je skraćeno trajanje liječenja. Dok psihoterapija ponekad su potrebne godine, Somatsko iskustvo često se završava nakon samo nekoliko sesija. Čist traumatska terapija ne može se usporediti s psihoterapija, jer se usredotočuje na tijelo umjesto na psihu. U većini slučajeva somatsko iskustvo također ima manje stresnog učinka na one koji su pogođeni jer se emocionalna razina uglavnom zaobilazi. Budući da Somatic Experienceing radi s moždanim stablom, gdje je trauma memorija nalazi se, nije potrebno imati potpuno sjećanje na traumu kako bi se mogle razriješiti fizičke posljedice. Vrlo često se radi o nesvjesnim procesima koji se odvijaju na energetskoj razini. Međutim, metoda ne nudi potpunu zamjenu za psihoterapijski tretman. Somatsko iskustvo uključuje rizik od ponovne traumatizacije ako terapeut ili pogođena osoba učini postupak liječenja preintenzivnim. Tijekom terapije ne mogu se isključiti smanjene profesionalne performanse ili poteškoće u socijalnim odnosima. Jednom kad se započne s liječenjem, nužno je da se prekine, jer ako se prekine, posljedice će biti puno teže od prvotnih. Somatsko doživljavanje jedva da je znanstveno istraženo. Medicinska područja psihologije, fiziologije i neurologije tek se počinju baviti tom temom.
