hipematrijemiju - kolokvijalno nazvan eksces natrij - (sinonimi: hipertoničan dehidracija; hipovolemična hipematrijemiju; solni edem; ICD-10-GM E87.0: hiperosmolalnost i hipematrijemiju) se događa kada koncentracija seruma natrij kod odrasle osobe raste iznad vrijednosti od 145 mmol / l.
Fiziološki serum osmolarnost ovisi gotovo isključivo o natrij koncentracija. Dakle, hipernatremiju prati hiperosmolalnost (hiperosmolarnost).osmolalnost je zbroj kutnjak koncentracija svih osmotski djelujućih čestica po kilogramu otapala. U slučaju hiperosmolalnosti (hiperosmolal), postoji veći broj otopljenih čestica po kilogramu tekućine nego u referentnoj tekućini.
Razlikuju se sljedeći oblici hipernatremije:
- Hipovolemična hipernatremija (= hipertonična dehidracija / "dehidracija"): prekomjerna koncentracija natrija uz istovremeno smanjenje intravaskularnog volumena ("u posudama"); ovo je rezultat povećanog izlučivanja tekućine (mokraća, znoj) ili zbog bolesti ili lijekova
- Hipervolemična hipernatremija (= hipertonična hiperhidratacija / ”pretjerana hidratacija”): previsoka koncentracija natrija s istodobno povećanom intravaskularnom volumen; to proizlazi iz previsokog unosa slane otopine; prehrambeni: morska voda opijenost (pijenje soli voda) ili jatrogeno (npr. infuzija hipertonične fiziološke otopine ili otopine natrijevog bikarbonata ili soli penicilina koje sadrže natrij)
Prevalencija (učestalost bolesti) je oko 5%. Na odjelu za intenzivnu njegu natrij uravnotežiti poremećaji su među najčešćima poremećaji elektrolita (poremećaj elektroliti (krv soli)), s prevalencijom od oko 25%, a povezani su s lošim ishodom pacijenta (terapijski ishod).
Tok i prognoza: Hipernatremija rezultira pomicanjem tekućine između izvanstaničnog i unutarćelijskog prostora (izvanstanični prostor (ECR) = intravaskularni prostor (smješten unutar posuđe) + ekstravaskularni prostor (nalazi se izvan posuda); unutarćelijski prostor (IZR) = tekućina smještena unutar tjelesnih stanica). U tom procesu tekućina se povlači iz mozak, tj mozak stanice postaju dehidrirane ("dehidrirane"). To prvo rezultira nespecifičnim simptomima (jaka žeđ, osjećaj slabosti, umor, groznica, nemir i poteškoće s koncentracijom) i kasnije u cerebralnim simptomima (klinički izgled mozak poremećaji) poput cefalgije (glavobolja), napadaji, zbunjenost i poremećaji svijesti (somnolencija / pospanost s abnormalnom pospanošću do jesti/ ozbiljna duboka nesvijest koju karakterizira odsustvo reakcija na odgovor). Liječenje hipernatremije, ako je uzrok bolest, mora biti uzročno ("uzročno"). Inače, liječenje je simptomatsko, tj. Oralna ili intravenska tekućina administraciju (npr. 5% glukoza otopina i trećina deficita tekućine s izotoničnom otopinom elektrolita; vidi „Droga Terapija" za detalje).
