Postupak EMG
Cilj elektromiografija (EMG) je utvrditi jesu li klinički simptomi posljedica toga. U tu svrhu elektromiografija (EMG) koristi različite karakteristike akcijski potencijal motornih jedinica (MUAP) kako bi se omogućila odlučna procjena vrijednosti elektromiografija. Parametri koji se procjenjuju uključuju valnu duljinu (amplitudu) MUAP-a, vrijeme do prvog vrhunca, trajanje MUAP-a i broj faza. Nadalje, može se raspravljati je li broj MUAP-a koji se pokreću po stimulaciji mišića dovoljan, povećan ili smanjen.
Elektromiografski pregled svakog mišića sastoji se od četiri različita ispitna postupka, a svi se izvode na različitim mjestima u mišiću. Kad se elektroda umetne, mišić se nakratko stimulira i stvara se disipativni električni potencijal. Ako se ova električna aktivnost nastavlja i znatno nakon što je igla umetnuta u mišić, to ukazuje na već postojeće oštećenje mišića.
To može biti posljedica upale, patoloških promjena u mišiću (miotonija) ili nedostatka veze s živcem (denervacija) mišića. Ako prilikom umetanja igle uopće nema električne aktivnosti, to ukazuje ili na značajnu atrofiju mišića ili na a vezivno tkivo pregradnja mišića (fibrotični mišić).
- Oštećenje živca,
- Od oštećenja mišića ili
- Iz ničega od navedenog ne proizlazi.
Drugi ispitni postupak od elektromiografija (EMG) je procjena spontane aktivnosti mišića u mirovanju nakon umetanja igle.
Normalan mišić u stanju mirovanja ne šalje nikakve električne impulse, osim malih potencijala u blizini završne ploče motora, na točki prijenosa živca i mišića. Ti su potencijali vrlo kratki pri 0.5 - 2 ms i potpuno su normalni (fiziološki). U tom slučaju treba pokušati iglu ponovno umetnuti na drugo mjesto gdje nisu stimulirane završne ploče motora, kako bi se taj faktor smetnji uklonio iz električne vodljivosti.
Ako se ipak otkrije električni potencijal u mišiću koji se ispituje, to se naziva fibrilacija. To se obično događa kada mišić više nema kontakt sa svojim stvarnim živcem, a zatim trajno sam stvara električni potencijal. Potencijali fibrilatona obično traju 1 do 4 milisekunde i mogu imati valnu duljinu od nekoliko 100 mikrovolta. Uz to, potencijali fibrilacije strogo su ritmični i često se javljaju dva ili tri puta izravno jedan za drugim.
nakon oštećenje živaca, može proći 10 do 14 dana prije nego što fibrilacije budu vidljive u elektromiografiji (EMG). Međutim, uz poremećaje inervacije, upalne promjene mogu dovesti i do povećane električne aktivnosti u mirovanju, posebno ako se one javljaju akutno i povezane su sa staničnom smrću (nekroza). Uz fibrilacije, u mirovanju se mogu pojaviti i fascikulacije.
Ova fascikulacija je uzrokovana oštećenjem živca koji inervira motornu jedinicu. Živac se električno prazni (depolarizira) što dovodi do stvaranja akcijskih potencijala u motornoj jedinici. To se obično događa nekoliko puta u minuti i znak je oštećenje živaca (neuropatija).
Osim oštećenje živaca, oštećenje samog mišića također se može otkriti iscjetkom u mirovanju. Takozvana miotonska pražnjenja akcijski su potencijali koji se pokreću oko 100 puta u sekundi i traju nekoliko sekundi. Oni ukazuju na oštećenje ionskih kanala u mišićnoj membrani.
U trećoj metodi ispitivanja dobiva se električna aktivnost mišića uz minimalno dobrovoljno kretanje mišića. Ova metoda ispituje uzimaju li mišići interval pauze od 50 do 250 ms trudovi. Ako se ovo vrijeme značajno smanji (2 - 20 ms), to ukazuje na povećanu ekscitabilnost (hiperekscitaciju) mišića.
Ovaj status može uzrokovati, na primjer, hiperventilacija, tetanus ili neuronske bolesti poput amiotrofične lateralne skleroze (ALS). Ako se tijekom ove faze elektromiografije (EMG) ne pronađe električni potencijal, pretpostavlja se da su živčana vlakna potpuno odvojena od mišića (ukupna denervacija). Obnovljena opskrba mišića živčanim vlaknima može potrajati jako dugo, jer živčana vlakna rastu samo brzinom od 1 mm / dan, a to može potrajati i odgovarajuće dugo nakon uklanjanja mišića s mjesta ozljede.
Međutim, kronična djelomična denervacija mišićnih vlakana mnogo je češća u svakodnevnoj kliničkoj praksi. U ovom slučaju neke motoričke jedinice mišića više ne opskrbljuju živci dodijeljeni im, na primjer kao rezultat bolesti ili nesreće. Tijelo to pokušava popraviti razgranavanjem preostalih živčanih vlakana da bi inerviralo mišićna vlakna koja više nisu opskrbljena živci.
Na taj način pojedinačna živčana vlakna mogu doseći i do pet puta više mišićnih vlakana nego prije. Ako, pak, dođe do gubitka motornih jedinica, često se vidi povećanje (hipertrofija) preostalih motornih jedinica. Četvrta disciplina elektromiografije koristi se za otkrivanje MUAP-a pod povećanom dobrovoljnom kontrakcijom mišića do maksimalne kontrakcije.
To se naziva i analizom interferencijskog uzorka. Ovaj pristup može pružiti prvu naznaku jesu li klinički znakovi posljedica oštećenja živca ili mišića. Ako je uzrok simptoma oštećenje mišića, MUAP ima manju amplitudu; ako je uzrok simptoma oštećenje živaca, MUAP ima veću amplitudu, a sam MUAP traje duže. Međutim, niti jedno od ta dva otkrića nije karakteristično ni za jednu vrstu oštećenja.
