Koja je tehnika opuštanja najbolja za mene?
Koji od mnogih različitih opuštanje tehnike je najbolje za osobu ovisi o mnogim čimbenicima. Jedan od najvažnijih je obično vremenski okvir. Na primjer, ljudi koji su pod vrlo velikim vremenskim pritiskom zbog posla ili obitelji često nemaju vremena provoditi postupke koji traju dulje, poput meditacija, u miru i tišini.
Ovdje je, na primjer, prikladnije raditi kratko vježbe disanja ili kratka jutarnja sportska aktivnost. Nadalje, učinkovitost opuštanje tehnike ovisi o vjerovanju u djelotvornost tehnike. Stoga malo ljudi nije uvjereno u osnovnu ideju meditacija i općenito imaju određena nezadovoljstva prema takvim metodama. Kako bi se pronašlo najučinkovitije opuštanje tehniku za sebe, treba isprobati nekoliko različitih metoda i uključiti se u njih.
Postoje li rizici povezani s raznim vježbama opuštanja?
U osnovi, mora se primijetiti da većina tehnike opuštanja s medicinskog gledišta može se smatrati vrlo niskim rizikom. Ipak, neke stvari treba uzeti u obzir za posebne vježbe. Primjerice, samotonući učinak nekih vježbi, kao npr autogeni trening or meditacija, može povećati rizik od depresija ili anksioznost kod ljudi s depresijom ili anksioznošću.
Isto vrijedi i za progresivno opuštanje mišića. Budući da je ovdje fokus na unutarnjoj percepciji, bolesnici s astmom ili srce bolest također može doživjeti neugodna iskustva koja izazivaju tjeskobu. Da bi se izbjegli takvi rizici, uvijek treba voditi računa da se najprije nauče razne tehnike pod profesionalnim vodstvom.
Tehnike opuštanja za djecu
Mnoge gore opisane metode mogu se koristiti s djecom samo u ograničenoj mjeri, jer su previše nemirne za mnoge tehnike, a neki pristupi, poput meditacije, izgledaju previše apstraktno. Fizičke tehnike, s druge strane, kao što su progresivno opuštanje mišića or vježbe disanja, može se koristiti i kod djece u skraćenom kontekstu. Maštovite metode igraju glavnu ulogu u kontekstu tehnike opuštanja za djecu.
U njima djeca obično leže na leđima zatvorenih očiju, ili ih pripovjedač vodi na „fantazijsko putovanje“ ili se od njih traži da zamisle i opišu mjesto iz snova za sebe. Trajanje vježbe određuje dijete samo. Međutim, kod većine djece već bojanje mandala ili čitanje knjiga u zaštićenom okruženju ima opuštajući učinak.
