Senzorna integracija odnosi se na interakciju različitih osjetilnih sustava ili osjetilnih kvaliteta.
Što je senzorna integracija?
Senzorna integracija je proces koji se događa svugdje u mozak. Uključuje, na primjer, vid, sluh, ukus, miris, kretanje i percepcija tijela. Senzorna integracija (SI) izraz je koji se koristi za opisivanje poredaja osjetilnih utisaka i terapijskog koncepta koji je razvio psiholog i radni terapeut dr. A. Jean Ayres 1960-ih i 1970-ih. Primijetila je da ima djece koja pate od poremećaja, ali gdje se ne može dokazati šteta. Senzorna integracija je proces koji se događa svugdje u mozak. Uključuje, na primjer, vid, sluh, ukus, miris, kretanje i percepcija tijela. Način na koji tijelo obrađuje ove podražaje razlikuje se od pojedinca do pojedinca i ovisi o kvaliteti osjetilnih sustava. Stoga je senzorna integracija osnova za učenje, govor i gluma. Informacije koje netko uzima putem osjetnih sustava obrađuju se u sustavu mozak a zatim prevedena u odgovarajuće radnje. Senzorna integracija započinje tijekom trudnoća i razvija se vrlo brzo, posebno u ranim godinama djetinjstvo. To je izuzetno važno jer su u ranim godinama osjetilni sustavi međusobno povezani i stvara se temelj za jezik, djelovanje, socijalno ponašanje, koordinirano kretanje i maštu.
Funkcija i zadatak
Senzorne informacije iz bliskih osjetila igraju vrlo bitnu ulogu, posebno u prvim godinama života. Bliska osjetila pružaju mozgu informacije o tijelu i o položaju koji zauzima u okolini. Razlikuju se:
- Dodir ili dodirni osjećaj (taktilni osjećaj).
- Smisao za uravnotežiti (vestibularni smisao).
- Osjećaj pokreta i snaga (proprioceptivni smisao).
Ako je dijete u prvim godinama života sposobno vrlo dobro obraditi različita senzomotorička iskustva, može razviti diferenciranu sliku o ograničenjima ili mogućnostima tijela. Ova se slika naziva i shemom tijela. Ako se senzorne informacije mogu naručiti i sastaviti u mozgu, taj se proces naziva „senzorna integracija“. Potrebna je dobra senzorna integracija da bi se mogli orijentirati u okolini. U tu svrhu moraju se obraditi sve informacije iz okoline ili iz tijela. Te podatke tada primaju receptori smješteni u osjetnim organima. To uključuje:
- Taktilni korpusi koža, koji su važni za dodir.
- Lukovi u srednje uho za uravnotežiti i gravitacijski podražaji.
- Receptori u zglobova i mišićna vretena za informacije o opsegu pokreta.
Nakon toga živčani putovi prenose informacije u različite moždane centre, od kojih se većina obrađuje nesvjesno i automatski. Važni se procesi već odvijaju u moždanom deblu, najnižem dijelu mozga. Ovdje se, na primjer, obrađuju ravnotežni podražaji tako da je prilagodba promjenama položaja moguća automatski. Nesvjesna obrada je važna jer nam je potrebna naša pažnja za veće performanse.
Bolesti i poremećaji
Ako je poremećena interakcija senzornih modaliteta, javljaju se poremećaji senzorne integracije. Poremećaj senzorne integracije odnosi se na blagu neurološku disfunkciju u kojoj se senzorne informacije ne mogu adekvatno obraditi. Kao rezultat toga, osoba ne može prilagoditi svoje ponašanje zahtjevima i reagira manje ciljano i razumno. Manifestacije su vrlo različite. Primjerice, osnovna napetost mišića može biti hipotonična, tj. Preniska, tako da oni koji su pogođeni moraju svjesno nastojati održati posturalnu stabilnost. Međutim, potrebna pažnja tada više nije dostupna za druge aktivnosti. Djeca koja pate od toga djeluju vrlo mlitavo i nemirna su. S druge strane, druga djeca ne mogu ciljano planirati svoje pokrete i zato su krajnje nespretna. Drugi se poremećaj očituje u vestibularnoj preosjetljivosti, poznatom i kao modulacijski poremećaj. U ovom slučaju, dijete nije u stanju inhibirati ili filtrirati podražaje. Ako se dijete taktilno obrani, izbjegava neočekivane dodire ljudi ili materijala koji imaju difuznu kvalitetu podražaja. Djeca na takve dodire reagiraju obrambeno i agresivno. Stoga se izbjegavaju situacije poput vožnje podzemnom željeznicom ili linija čekanja, što također može uzrokovati socijalnu anksioznost. Vestibularna obrambena sposobnost ekstremni je oblik straha od visine koji se pokreće aktivnostima poput vožnje biciklom ili njihanja. Djeca koja pate od poremećaja senzorne integracije često pokazuju sljedeće simptome:
U dojenačkoj dobi:
- Obramljivost ili nadraženo ponašanje na dodir.
- Obrana ili nadraženo ponašanje prema promjenama situacije
- Epizoda nemira i plača te vrlo niska razina aktivnosti
- Problemi s gutanjem i sisanjem
- Poremećaji ritma spavanja i buđenja
U dojenačkoj ili školskoj dobi:
- Osjetljivost na zvuk
- Nedostatak tijela ili samopouzdanja
- “Nespretna” djeca
- Zakašnjeli motorički razvoj
- Odgođeni jezični razvoj
- Stres i problemi u ponašanju
- Hipo- ili hiperaktivnost
- Poremećaji učenja ili djelomične izvedbe
Poremećaji senzorne integracije rezultat su širokog spektra procesa. Na primjer, mogu se pojaviti zbog nedostatka razvojnih podražaja. Stoga su kretanje i aktivna igra npr. Izuzetno važni za razvoj. Djeca inače imaju malo prilika za osjetilna iskustva i imaju malo fizičkog kontakta. Ali prekomjerno podražavanje podražajima također može uzrokovati poremećaj. Kao rezultat, obrada se kvari i podražaji se prenose samo u potpunosti. Odrasli također mogu patiti od poremećaja senzorne integracije, obično su tada imali problema i kao djeca u području percepcije ili to nije bilo dovoljno izazvano i ohrabrivano.
