Dijagnoza | Luksacija patele

Dijagnoza

Ako je patela i dalje luksirana, dijagnoza se može postaviti samo promatranjem. Osim toga, zglob koljena izljev i način davanja temelj su za dijagnozu. Klinički pregled je takozvani test privođenja.

U ovom se testu pokušava pomaknuti štitnjak preko vanjskog kliznog ležaja u opuštenom stanju. Test se smatra pozitivnim ako se izvrši nehotični obrambeni pokret ili se patela može luksirati. An rendgen od zglob koljena izvodi se na dijagnostici zasnovanoj na aparatima.

Osim toga, posebna slika štitnjak uzima se u tri položaja (pateladéfilé pri savijanju 30 °, 60 ° i 90 ° zglob koljena). Ova slika može se koristiti za procjenu displazije patele (neusklađenost patele), artroza iza štitnjak (retropatellarna artroza) i koštane ekscescije (kipuće hrskavica pahuljica). Ako postoji jaka sumnja u hrskavica smicanje na stražnjoj strani patele ili vanjskog kondila bedrene kosti, treba izvršiti magnetsku rezonancu tomografiju zgloba koljena (MRI koljeno) kako bi se utvrdio opseg oštećenja.

Osim hrskavica Oštećenje, ozljeda ligamenata također se može procijeniti na snimkama magnetske rezonancije koljenskog zgloba, posebno medijalnog retinakuluma koljenastog zgloba, koji često u potpunosti pukne u slučaju vanjski iščašene pogačice. U većini slučajeva iščašenje patele ne zahtijeva nikakvo liječenje, jer se obično sam vraća u svoje klizno ležište (samo-premještanje), posebno kada je zglob koljena doveden u produženi položaj. Ako se to ipak ne dogodi, izuzetno je važno dislokaciju patele liječiti brzo i adekvatno kako bi se izbjegle moguće posljedične štete.

Cilj je trajno vratiti patelu u klizajući ležaj, jer vjerojatnost za oštećenja hrskavice povećava se sa svakom novom dislokacijom. Prije svega, patela se mora što brže vratiti u pravilan položaj. Ovo premještanje može obaviti liječnik ili iskusni sportski trener.

Ovdje je važno lagano ispružiti koljeno, a kapicu držati čvrsto na mjestu, tako da se ne mogu dogoditi nagli neželjeni pokreti. Ako je smanjenje uspješno, pacijent će odmah primijetiti poboljšanje u bol. Ako je moguće, an rendgen ili bi se tada trebala izvesti računalna tomografija (CT) kako bi se potvrdio točan položaj kapice koljena.

Ovisno o opsegu prouzročene štete, možete odabrati između različitih mogućnosti liječenja.

• Magnetska rezonancija (MRI) može se koristiti za utvrđivanje jesu li ligament i aparat za držanje oštećeni. Ako to nije slučaj, konzervativni (nekirurški) tretman obično je dovoljan da se popravi kvar.

  Često je dovoljno stabilizirati i imobilizirati zglob koljena oko 6 tjedana uz pomoć vodilice (ortoze), gips rukav ili zavoj.

• Za olakšanje se mogu propisati popratni lijekovi bol te za suzbijanje mogućih upala i oteklina. Ovdje su posebno korisni pripravci iz antireumatskog oblika (nesteroidni antireumatski lijekovi, NSAID) kao što su diklofenak or Ibuprofen.
• Mast za hlađenje također može smanjiti oticanje i ublažiti bol.
• U rijetkim slučajevima može biti uputno veći izljev u zglobu koljena ublažiti s puknuti.
• Uz ove akutne mjere, fizioterapiju treba provoditi kroz dulje vremensko razdoblje. To znači da pacijent nikako ne smije dopustiti da faza odmora postane preduga i da ga nakon toga treba brzo mobilizirati, po mogućnosti pod medicinskim ili fizioterapeutskim nadzorom.

  S jedne strane, to služi za sprječavanje regresije muskulature i ukočenja zgloba koljena. S druge strane, treba izvesti trening za izgradnju mišića kako bi se poboljšala snaga i koordinacija, čineći tako vjerojatnom ponovnu luksaciju zgloba koljena.

• Međutim, ako postoji opsežna oštećenja hrskavice ili oštećenja ligamentnog aparata ili smicanje fragmenta hrskavične kosti (ljuskice), treba provesti kiruršku terapiju. Čak i nakon ponovljenih iščašenja, obično se u nekom trenutku pribjegne operaciji kako bi se osiguralo dugotrajno zacjeljivanje.