Učinak kadriranja odnosi se na fenomen selektivne percepcije. U tom kontekstu, način prezentacije podražaja utječe na to koliko intenzivno pojedinac uzima podražaje. Iako kadriranje ne mijenja ništa u vezi s prenesenim dijelom informacije, ipak mijenja percepciju informacije.
Koji je efekt kadriranja?
Učinak kadriranja posljedica je mozakprirodno traženje uzoraka u svom okruženju. Učinak kadriranja izraz je koji se koristi u polju selektivne percepcije. Ova vrsta percepcije psihološki je fenomen zbog kojeg pojedinci jasnije percipiraju određene aspekte okoline i automatski maskiraju ili umanjuju ostale aspekte situacije. Osim kadriranja u smislu pripreme, uokvirivanje u smislu kadriranja određenih podražaja i informacija je na srce selektivne percepcije. Čovjek mozak neprestano traži svoje okruženje za uzorcima koje može ugraditi u već postojeći kontekst. Učinak kadriranja također je posljedica mozakpretraživanje prirodnog uzorka. Zbog efekta uokvirivanja, prezentacija određenih podražaja, poput predmeta ili tema, utječe na procjenu percepcije. Iznošenje određenih informacija tako utječe na stav pojedinca prema samim informacijama. Na primjer, polupuna čaša može se prikazati kao napola puna ili poluprazna i tako je opažač može povezati s dobitkom ili gubitkom. Iako kadriranje ne mijenja ništa o informacijama, ipak mijenja način na koji se informacije procjenjuju i percipiraju zbog učinka kadriranja.
Funkcija i zadatak
Ljudska percepcija je subjektivna i selektivna. Iako su ljudi opremljeni istim opažajnim organima, u središtu se obrađuju različiti podražaji živčani sustav dvoje različitih ljudi u istoj situaciji. U tom kontekstu govorimo o takozvanim filtrima, koji automatski odlučuju o relevantnosti situacijskih podražaja i filtriraju nebitne podražaje u korist onih za koje se utvrdi da su relevantni. Na primjer, u razgovoru se glas komunikacijskog partnera doživljava s naglaskom, dok se ambijentalni zvukovi poput pjevanja ptica smanjuju. Dakle, zbroj svih situacijskih podražaja nije jednak onome što pojedinac svjesno opaža u datoj situaciji. Efekti filtra služe kao zaštita od preopterećenja za centralnu živčani sustav a u evolucijskom biološkom smislu također doprinose opstanku ljudske vrste. Kao i sva druga živa bića, ljudi djeluju na temelju svoje percepcije, a efekti filtra osiguravaju da mogu djelovati optimalno. Uokvirivanje ugrađuje informacije u subjektivni interpretativni okvir i na taj ih način praktički stavlja u mrežu razmišljanja. Okviri efekta uokvirivanja obično su vrlo osjećajni i koreliraju s očekivanjima i osnovnim idejama pojedinca. “Uokvireni” podražaj automatski ulazi u svijest prije nego uokvireni podražaj. Činjenica da prije svega osobna očekivanja i osjećaji igraju ulogu okvira ima veze s osnovnim filtrima ljudske percepcije. Primjerice, emocionalni odnosi na pojedinca, na primjer, vjerojatnije će biti naglašeni percepcijom, jer će se vjerojatnije činiti relevantnima. Analogno tome, vjerojatnije će se opažati podražaji koji ispunjavaju očekivanja ili podržavaju prethodno utvrđena mišljenja. Primjerice, netko tko čita novinski članak o pravopisu vjerojatnije će primijetiti pravopisne pogreške u tom članku. Ova je pojava primjer efekta kadriranja. Procesi uokvirivanja ne odvijaju se na svjesnoj razini, već se javljaju podsvjesno i automatski. Stoga se mediji i oglašavanje često oslanjaju na efekt uokvirivanja kako bi pokrenuli određene pravce djelovanja pojedinaca i kako bi se određeni učinak postigao informacijama.
Bolesti i tegobe
Učinak kadriranja također igra ulogu u komunikaciji između liječnika i pacijenata. Posebno u kontekstu preventivnih koraka i probira, liječnici često koriste učinak uokvirivanja kako bi izazvali promjene u ponašanju pacijenata. Pitanje pokazuje li negativno kadriranje veći učinak za prevenciju mjere nego se o pozitivnom kadriranju trenutno raspravlja. Na primjer, liječnik može pacijentu naglasiti blagodati preventivnog uzimanja mjere protiv određene bolesti. Takav pristup je pozitivno uokvirivanje. Međutim, on ili ona jednako mogu naglasiti negativne učinke koje bi se pacijent morao bojati ako nastavi voditi svoj trenutni način života. Obje poruke u konačnici prenose iste informacije: informiraju o rizicima dane bolesti i pozivaju na prevenciju. Međutim, način prezentacije osigurava da pacijent pozitivno uokvirene informacije doživljava kao pozitivne, a negativno uokvirene kao zastrašujuće. U pozitivno uokvirenom informacijskom putu liječnik prvenstveno naglašava koristi koje pacijent može imati preventivnom mjere. U negativno uokvirenim informacijama fokus je na mogućim gubicima ako se preventivne mjere odbiju. Pacijent još nije obolio. Iz tog razloga mnogi znanstvenici pretpostavljaju da je vjerojatnije da će se on u ovom trenutku identificirati s pozitivno uokvirenim informacijama i da ih zbog toga bolje percipira i apsorbira. Drugi znanstvenici naglašavaju da je vjerojatnije da će scenariji mogućeg gubitka motivirati određene likove na djelovanje.
