Rinoskopija predstavlja instrumentalni postupak ispitivanja za ocjenu nosna šupljina. Općenito su rinoskopski vizualni pregledi među rutinskim postupcima u otolaringologiji i povezani su s odgovarajuće niskim rizicima i komplikacijama.
Što je rinoskopija?
Rinoskopija je izraz koji se koristi za opis vizualnog pregleda ili zrcaljenja (-kopije) nos (nosorog-). Rinoskopija je vizualni pregled ili zrcaljenje (-kopija) nos (nosorog), u kontekstu anatomije i stanje unutrašnjosti nos, pogotovo nosna šupljina, može se provjeriti i procijeniti. Općenito se razlikuje između prednje (rhinoskopija anterior), srednje (rhinoskopija medija) i stražnje rinoskopije (rhinoscopia posterior), ovisno o dijelu nosa koji se pregledava. Uz otoskopiju (pregled ušiju), rinoskopija je jedan od standardnih i rutinskih postupaka pregleda u otolaringologiji i omogućuje dijagnozu različitih uzroka bolesti i simptoma kao što su strana tijela, tumori, izvori krvarenja, malformacije, novotvorine u tkivima i upale promjene.
Funkcija, učinak i ciljevi
Rinoskopija daje procjenu anatomsko-strukturne prirode unutrašnjosti nosa, posebno nosna sluznica, nosni septum, i izlučevine iz nosa. U Dodatku, krv i gnoj nakupine, konhalne kao i otekline sluznice, čirevi sluznice, anatomske malformacije, polipi, mogu se otkriti tumori i / ili strana tijela. Pogotovo u slučaju sumnje na maksilarnu upala sinusa (sinustitis maxillaris), rinoskopija je osnovni pregled za dijagnozu. Općenito se razlikuje anteriorna, srednja i stražnja rinoskopija, ovisno o području nosa koje se pregledava. U prednjoj rinoskopiji, takozvani nazalni spekulum, instrument poput klješta s malim lijevkom i izvorom svjetlosti na kraju za širenje nosnih prolaza i uzimanje uzoraka tkiva (biopsija), ubacuje se u nosni otvor. Rhinoscopia anterior koristi se za procjenu nazalnog predsoblja (nosnog predsoblja), lokusa Kiesselbachi (prednja trećina nosni septum ili septum), ductus nasolacrimalis (nazolakrimalni kanal), inferiorna turbinata i inferiorni septalni segmenti. Krv, kore ili sluz koje ometaju pogled mogu se pažljivo obrisati ili odsisati. Ako su prisutne upalne promjene, može se uzeti bris i materijal koji se naknadno analizira u laboratoriju. Suprotno tome, srednja rinoskopija koristi izduženi nazalni spekulum ili nazalni endoskop koji se sastoji od fleksibilne plastične cijevi ili krute metalne cijevi, kao i izvora svjetlosti i kamere. Srednja rinoskopija koristi se posebno za procjenu glavne nosna šupljina (cavum nasi), infundibulum nasi i stražnji nosni prolazi. Osim toga, patološke promjene na području paranazalnih sinusa (sinus paranasales) može se otkriti srednjom rinoskopijom. Tijekom stražnje rinoskopije pregledavaju se hoane (stražnji otvori nosne šupljine), stražnji segmenti turbine i pregrade te nazofarinks. U tu svrhu kroz ogledalo se umetne zrcalo pod uglom od oko 120 stupnjeva usne šupljine dok jezik pritisnut je pritiskom lopatice, dopuštajući disanje kroz nos tijekom pregleda što stvara veliki prostor između opuštenih mekano nepce (velum palatinum) i stražnji zid ždrijela. Stražnja rinoskopija koristi se za utvrđivanje istječu li gnojni nosni izlučevine iz maksilarni sinus (sinus maxillaris), etmoidni sinus (sinus ethmoidalis), ili sfenoidni sinus (sinus sphenoidalis). Osim toga, tumori (uključujući adenoidne izrasline), septalna odstupanja (odstupanja od nosni septum), povećani ždrijelni tonzili (tonsilla pharyngealis), polipi, a zadebljanje stražnjih konhalnih krajeva može se dijagnosticirati tijekom stražnje rinoskopije.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Postupci rinoskopskog pregleda uglavnom su bezbolni, bez nuspojava i povezani su s manjim komplikacijama. Različiti instrumenti koji se biraju ovisno o veličini nosnica osiguravaju mali rizik od ozljeda. Osim toga, tijekom rinoskopije treba biti oprezan kako bi se osiguralo vršenje pritiska na relativno neosjetljive nosnice prilikom širenja spekuluma kako bi se izbjegle ozljede osjetljivi nosni septum. Ako ima upala i / ili oteklina u području nosna sluznica što otežava pregled, dekongestant ili anestetik sprej za nos također se može koristiti. Ako postoji nedovoljna vidljivost nazofaringealnog prostora kao rezultat izraženog refleksa gaga uz istodobno povišenje mekano nepce (palatum molle), takozvani velotraktio može biti indiciran tijekom stražnje rinoskopije. U ovom postupku slijedi površina anestezija, nazalni je umetnut tanki gumeni kateter za izvlačenje mekano nepce naprijed. Prošireni prostor omogućuje upotrebu većeg zrcala. Nadalje, ako se umetanje krutog nazalnog endoskopa smatra neugodnim, nosna sluznica može se anestezirati prije rinoskopije.
