Simptomi
Glavni je simptom, kao što naziv ADS sugerira, poremećaj pažnje koji postoji od tada djetinjstvo. To se odnosi na nedostatak koncentracije u kojima onima koji su pogođeni nedostaje ustrajnosti u misaonim zadacima. Također ih je lako omesti, izgledaju neorganizirano i nepažljivo.
Često im je uspješnije u školi ili na poslu, a manje su uspješni u mnogim područjima svog života jer imaju poteškoće u planiranju i strukturiranom djelovanju. Njihova suzdržanost i zatvorenost u sebi vode do problema u njihovom društvenom okruženju. Teže sklapaju prijateljstva jer ih njihov poremećaj pažnje također ometa u slušanju i učenje socijalne norme.
Za razliku od hiperaktivnih podtipova, ADHD pacijenti mogu patiti od hipoaktivnosti, tj. premale aktivnosti. Tipični su ovdje spori radni tempo i pretjerani zahtjevi u svakodnevnom profesionalnom i društvenom životu. To također dovodi do brze iscrpljenosti.
Pacijenti djeluju zatvoreno, tiho i mogu biti socijalno izolirani. Međutim, ti su simptomi mnogo manje primjetni nego kod hiperaktiva ADHD tip. Mnogi stoga o svojoj bolesti uče tek kao odrasli ili im uopće nije dijagnosticirana.
Jedino što imaju zajedničko s drugima ADHD vrste je nepažnja. Iako je to obično manje uočljivo nego kod tipičnog ADHD-a, ipak može masovno utjecati na pacijenta. Česti primjeri su nedostatak koncentracije i rastresenost, nepažnja i zaborav, loša organizacija, problemi s izvršavanjem zadataka i još mnogo toga.
Pacijenti s ADHD-om manje su sposobni slijediti upute, brzo gube zanimanje i izbjegavaju zadatke koji zahtijevaju visoku razinu koncentracije. Odrasli obično nisu svjesni bolesti, pokazuju strategije nadoknade, a tipične simptome je lako previdjeti u usporedbi s djecom. Mnogi pacijenti s ADD-om imaju i psiholoških problema.
To može uzrokovati sam ADHD, kao što je promjene raspoloženja ili razdražljivosti, ali i iskustvima koja je odrasla osoba stekla od svoje bolesti djetinjstvo. To uključuje strah od neuspjeha, depresija, poremećaji anksioznosti i slično. ADS je stoga faktor rizika za mnoge druge psihijatrijske bolesti u odraslih i treba ga liječiti.
Liječenje / Terapija
ADS se liječi kombinacijom različitih pristupa liječenju. Uključeni su liječnici, psiholozi i mnoge druge profesionalne skupine, ali pacijent također mora igrati aktivnu ulogu. OGLASI se ne mogu izliječiti.
Međutim, u većini slučajeva terapija omogućuje normalan život. Ovisno o ozbiljnosti simptoma i pojedinačnim čimbenicima pogođene osobe, dostupne su razne mogućnosti terapije, od bihevioralne terapije do lijekova. Svaki pacijent različito reagira, pa se za svakog pacijenta mora izraditi individualni plan terapije koji će mu pomoći u snalaženju.
Mnogi pacijenti već imaju koristi od jednostavnih pristupa kao što su dovoljno sna, vježbanja, redovnih dnevnih rutina itd. Koji im olakšavaju organizaciju svakodnevnog života. Tehnike organiziranja misli poput meditacija također mogu pomoći.
Psiholozi i psihijatri također nude psihoterapija i trening ponašanja koji će pomoći pacijentima da se odreknu kompulzivnih strategija nadoknade i nauče kako se nositi sa svojom bolešću. Cilj ovih terapija je promovirati pacijentov potencijal i razviti socijalne vještine. To uključuje smanjenje problema s koncentracijom i povećanje samopoštovanja i upravljanja pacijentom, čime im je lakše kontrolirati i organizirati svoj svakodnevni život.
To omogućuje onima koji su pogođeni da nadoknade svoje slabosti povezane s ADHD-om i izbjegnu povezane probleme. Za izraženije oblike ADHD-a može se razmotriti farmakoterapija, tj. Lijekovi. U ovom slučaju, posebno tzv metilfenidati (trgovački naziv Ritalin, vidi dolje), koriste se.
Budući da se nuspojave mogu pojaviti kod bilo kojeg lijeka, dosljedno praćenje terapije i po potrebi prilagodba doze od strane iskusnog liječnika. Najveći terapijski uspjeh postiže se kombinacijom gore spomenutih terapija. Ako bolest ima visok genetski faktor, tj. Ako mnogi članovi obitelji pate od sličnih simptoma, isti su lijekovi često učinkoviti za njih.
U usporedbi s djecom, odrasli s ADHD-om mogu puno bolje sudjelovati u liječenju i terapija je u većini slučajeva uspješna. U mnogim slučajevima konzervativni psihoterapija nije dovoljna i kombinacija s lijekom koji povećava prijenos signala u mozak putem messenger tvari je naznačeno. To bi trebalo povećati kognitivne performanse, a time i sposobnost koncentracije.
Kao rezultat postiže se u većine bolesnika značajno poboljšanje simptoma. Također se dobro podnose i mogu se koristiti dugoročno. Međutim, ti su lijekovi srodnici takozvanih amfetamina koji imaju određeni rizik od ovisnosti.
U ADHD pacijenata bez hiperaktivnosti koriste se isti lijekovi kao i kod tipičnih ADHD-a, ali učinak je nešto slabiji. Obično im je dovoljna niža doza. Lijek izbora je tzv metilfenidati, koji se prodaje pod imenom Ritalin ®ili Medikinet.
Blokira ponovni unos glasničkih tvari i povećava aktivaciju živčanih stanica u mozak. Nuspojave uključuju želudac problemi i glavobolje. I drugi pripravci poput Attentin i Elvanse također potječu iz obitelji amfetamina i imaju slične mehanizme djelovanja i podnošljivosti.
