Klice u nosu
Vlaga i toplina. U nos postoje optimalni uvjeti za klice, koji se ondje uglavnom uglavnom naseljavaju. Bakterije kao što stafilokoki a bakterije u obliku štapića pripadaju normalnoj koži ili sluznici klice od nos.
drugo klice, poput patogena Haemophilus, također pripadaju zdravima nosna sluznica, ali neki rodovi klice su sposobni uzrokovati meningitis. Haemophilus ima posebnost samo uzgoja u prisutnosti određene klice (Staphylococcus aureus). Staphylococcus aureus uzrokuje infekcije rana i zbroji, ali istodobno nudi hranjive sastojke hemofilu, tako da Haemophilus uopće može rasti.
Taj se fenomen naziva "fenomenom medicinske sestre" jer Staphylococcus aureus "Brine" o Haemophilusu poput "medicinske sestre". Osim toga, pneumokoki, uzročnici koji uzrokuju pneumonija, nalaze se u malom broju u gornjem dijelu dišni put. Obrasci bolesti uzrokovani bakterija u nos prvenstveno utječu na dišni put, kao mikroorganizmi koje prenose kapljična infekcija naći se u nosu pri udisanju. Pored toga upala grla i pneumonija, rinitis (uzrokovan virusi) I utjecati (također uzrokovano virusi) igraju važnu ulogu. Međutim, virusni patogeni ne pripadaju normalnim komponentama ljudskog tijela.
Klice u plućima
U plućima klice su u stanju nanijeti veliku štetu. Bolesti koje su posljedica toga često su teške ili čak fatalne. Najistaknutiji primjeri ment bolesti uzrokovane mikroorganizmima su pneumonična kuga i tuberkuloza.
Yersinia pestis, štap bakterija koji su uzrokovali epidemiju kuge u srednjem vijeku, patogeni su koje šire glodavci. Stoga je kuga bolesti jedna od bolesti koje prenose životinje (zoonoze). Kada se proguta putem kapljična infekcija, patogeni ulaze u pluća putem dišni put, a bolest se potom očituje kašljanjem krvavog, vrlo zaraznog ispljuvka.
Neliječena plućna kuga je fatalna u preko 90% slučajeva. U današnje vrijeme bolest je gotovo iskorijenjena antibiotici, a ljudi se rijetko zaraze kontaktom sa životinjama. Za razliku od kuge, tuberkuloza uzrokuju ih takozvane mikobakterije. Pod utjecajem kisika ove štapičaste bakterije osobito dobro rastu, pa se obično nalaze u respiratornom traktu, a time i u plućima.
Simptomi tuberkuloza lako se zbunjuju s onima od utjecati. Pacijenti se često osjećaju tupo i iscrpljeno, ali imaju tek malo povišenu temperaturu ili gotovo nikakve simptome. Nakon popuštanja simptoma "primarne tuberkuloze", postoji mogućnost da patogen godinama neprimjetno preživi u tijelu dok "sekundarna tuberkuloza" ne izbije hemoptizom.
Uz bakterijske infekcije, u plućima se razvijaju i gljivične infekcije ako do njih dođu odgovarajuće klice. Pluća mikoze (plućna gljiva) često se pojavljuju kod poljoprivrednika (posebno u Americi), jer dolaze u kontakt sa sporama gljivica tijekom rada na polju i udišu ih. Tada u plućima spore gljivica uzrokuju pneumonija, respiratorni problemi (npr
kašalj), a ponekad se čak širi i na druge organe (npr jetra/mlijeko). Liječenje gljivičnih infekcija provodi se sredstvima koja inhibiraju rast gljivica (antimikotike). Urogenitalni sustav (bubreg, ureter, mjehur) odgovoran je za vraćanje vode i soli u tijelo, ali i za izlučivanje mokraće proizvedene u tom procesu.
Urin je filtrat iz krv plazme, te joj je zbog toga sličan po svom sastavu. Ljudski urin sam po sebi ne sadrži klice. Ako se mikroorganizmi nađu u mokraći, to ukazuje na primjer na bolest mokraćnog sustava cistitis.
Okidačke bakterije iz rodova Pseudomonas (štapičaste bakterije) ili Staphylococcus (obično grozdasti kokusi) migriraju putem uretra izvana u unutrašnjost mjehur i tamo se množe, što dovodi do upalne reakcije. To se očituje a spaljivanje senzacija i bol prilikom mokrenja kao i osjećaj prekomjerne sitosti mjehur s konstantom nagon za mokrenjem. Pogođene su posebno mlade, seksualno aktivne žene cistitis, jer se tijekom spolnog odnosa odgovarajuće klice prenose iz vanjskog genitalnog područja kao i iz rektuma u uretra.
Žene imaju puno kraće uretra (3-4 centimetra) od muškaraca (do 25 centimetara), pa je i udaljenost prijenosa znatno kraća. Ako se infekcija mokraćnog mjehura ne liječi, bakterije koje je uzrokuju također se mogu proširiti na bubrege putem uretera i uzrokovati upalu bubrežna zdjelica (pijelonefritis) sa bol-osjetljivi bubrezi. Naročito trajne infekcije mokraćnog sustava uzrokuje bakterija Escherichia coli (E. coli), jer se ova štapična bakterija brzo i pod nepovoljnim uvjetima razmnožava i liječi antibiotici ne djeluje uvijek.
Općenito, klice koje su prisutne u mjehuru i tamo uzrokuju upale uvijek se izlučuju s urinom. Najvažnija dijagnostička mjera u slučaju sumnje infekcija mokraćnih puteva je dakle pregled uzoraka urina koji je dan. U tu svrhu koristi se srednji mlaz jutarnjeg urina, zatim se mala količina urina nanese na ploču za inkubaciju i određeno vrijeme inkubira u ormariću za zagrijavanje. Tada liječnik iz kolonija koje su izrasle na tanjuru prepoznaje koje su klice prisutne u mokraći i koja se terapija mora koristiti.
