Totalne proteze
U slučaju potpunog gubitka zuba, tj. U slučajevima kada u čeljusti više nema prirodnih zuba, neophodna je kompletna proteza. Za razliku od djelomičnog proteza, ukupne proteze se ne drže u usne šupljine kopčama već negativnim pritiskom i adhezivnim silama. Da bi se to zajamčilo, prilikom izrade proteze mora se ostaviti takozvani funkcionalni otisak.
To znači da su čeljust i dijelovi usne šupljine prikazani su u različitim pokretnim stanjima. U većini slučajeva ispravna izrada kompletne proteze Gornja čeljust je puno jednostavnije od izrade kompletne proteze Donja čeljust. Ta činjenica u početku može zvučati pomalo nezamislivo, jer to bi se moglo pretpostaviti proteza od Gornja čeljust ponuditi manje potpore zbog gravitacije.
Međutim, budući da je u kontaktnoj površini manje kontaktnih površina s čeljusti Donja čeljust i mobilnost jezik negativno utječe na adhezivne sile, ovaj se fenomen može lako razumjeti. Izmjenjiva puna proteza smatra se standardnom restauracijom kada pacijent nema zube. Izrađuje se jedna proteza po čeljusti.
Ta se standardna restauracija naziva i redovnom restauracijom. Zdravlje osiguravajuća društva obično plaćaju pola cijene takve proteze. Ako se redoviti pregled kod zubara obavlja jednom godišnje tijekom najmanje pet godina, a ti su pregledi uvijek zabilježeni u bonus knjižici, tada većina zdravlje osiguravajuća društva povećat će udio pokrivenih troškova.
Stomatolog sastavlja plan liječenja i troškova u koji zapisuje koliko točno novca želi za zubna proteza. Ovaj se plan predaje zdravlje osiguravajuće društvo koje potom odlučuje mogu li se planirane proteze napraviti na ovaj način i koliko će platiti. Takav plan liječenja i troškova sastoji se od naknade za zubara, naknade za zubnog tehničara koji mora izraditi protezu i troškova materijala koji zubni tehničar i zubar koriste tijekom liječenja. Budući da ne postoje precizne pravila za to, dva stomatologa mogu tražiti različite iznose novca za proteza.
Stoga se isplati prijeći na dvije ili tri prakse i usporediti troškove. Za dvije proteze (tj. Gornju i donju čeljust) pacijent mora očekivati najmanje 600 eura vlastitog doprinosa. Ako je prihod pacijenta prenizak, postoji mogućnost da stomatolog podnese zahtjev za poteškoće. Ako to odobri zdravstveno osiguranje, osiguranik ne mora ništa platiti za svoju punu protezu, jer sve troškove pokriva zdravstveno osiguranje.
