Tijek i prognoza sarkoidoze
Prognoza za sarkoidoza je relativno dobro u cjelini, ali snažno ovisi o stadiju bolesti u kojoj se pacijentu dijagnosticira. U 1. fazi, u akutnim slučajevima, 90% bolesnika doživljava spontano zacjeljivanje, pa čak i u 2. fazi još uvijek postoji relativno visoka stopa spontano zacjeljivanje. U fazi 3, međutim, upotreba glukokortikoidi kao što kortizon preporučuje se za terapiju, često zahtijevajući vrlo dugi boravak u bolnici. U svakom slučaju, tijek bolesti mora se vrlo pažljivo pratiti. Prikladni kontrolni parametri uključuju a ment test funkcije i krv ispitivanja. Stopa smrtnosti uzrokovana sarkoidoza a njegove se posljedice procjenjuju na oko 5%.
Uzroci sarkoidoze
Mnogo se pokušalo razjasniti uzrok sarkoidoza, zasad nažalost uzalud. Zbog velike učestalosti sarkoidoze u obiteljima i kod jednojajčanih blizanaca, već se neko vrijeme pretpostavlja da je riječ o genetskom defektu. 2005. otkriven je specifični gen (gen BTNL2) koji povećava rizik od razvoja sarkoidoze za najmanje 60% kada se mutira, odnosno izmijeni.
Gen se nalazi na kromosomu 6, a u središtu bolesti (sarkoidoza) nalazi se abnormalni i prekomjerni imunološki odgovor (imunološki sustav) tijela na određenu tvar, specifični antigen, koji je još uvijek nepoznat. Neki bakterija, virusi a organske tvari već su spomenute kao okidači. Ako takva tvar uđe u tijelo, organizam kod nekih ljudi pretjerano reagira i pokušava se zaštititi od te tvari. To se događa uz pomoć granulom formacija, tj. nodularna tvorba, u kojoj se oko tvari iz raznih stanica gradi neka vrsta zaštitnog zida, tako da se ne može dalje širiti. Vrlo specifični tipovi stanica sudjeluju u stvaranju ovih granuloma, takozvanih epiteloidnih stanica, a također i limfocita (sarkoidoza).
Dijagnoza sarkoidoze
Osim sistematski pregled, dostupni su razni slikovni postupci i laboratorijski testovi dijagnoza sarkoidoze, Na Rendgen grudnog koša uzima se kao standard. Ostale dijagnostičke metode detaljnije su opisane u nastavku za posebno zainteresiranog čitatelja: Provodi se plućna lavaža (BAL, bronhoalveolarna lavaža) kako bi se citološki ispitala dobivena sekrecija.
U sarkoidozi, limfocitnom alveolitisu (upala plućne alveole s povećanom razinom limfocita) s povećanim omjerom CD4 / CD8: To znači da, iako postoji više T-stanica (imunoloških stanica), njihova je funkcija poremećena. Također je moguće uzeti a biopsija of limfa čvorovi ment ili biopsija plućnog tkiva tijekom pluća endoskopija. Histološki pregled tkiva pokazuje nekaustične granule epitelnih stanica (vezivno tkivo čvorovi) s divovskim Langhansovim stanicama i graničnim zidom limfocita, monocita i stanica vezivnog tkiva.
Krv testovi na sarkoidozu pokazuju povišenu razinu upale i povećanu brzinu sedimentacije krvi (BSG). Uz to, vrijednosti za antitijela i imunoglobulin G su povišeni. U slučaju bubreg uključenost, kalcijum i kalcitriol su povišeni.
Daljnji testovi uključuju kreatinina, urea i test urina za procjenu bubreg funkcija. Pluća funkcija ispituje se spirometrijom. ACE (konverzija angiotenzina enzimi) i S-IL-2R (topljivi IL-2 receptor) biljezi su aktivnosti za bolesti pluća, oni se smanjuju s uspješnom terapijom sarkoidoze. Daljnji pregledi sarkoidoze uključuju EKG kako bi se isključila aritmija srce, posjet oftalmolog (zahvaćenost oka?) i tuberkulinski test (koji je negativan zbog poremećene funkcije T-stanica).
