Klinički sam, tj. Na osnovi sifilis simptoma, dijagnoza se ne može postaviti, budući da simptomi sifilisa mogu se uvelike razlikovati i nisu specifični. Stoga mikroskopski i serološki sifilis mora se provesti test. Nije moguće uzgajati bakteriju T. pallidum na kulturi medija. U mikroskopskoj dijagnozi sifilis testom, uzima se razmaz kože i promjena sluznice, a dobiveni sekret se ispituje pod mikroskopom tamnog polja. Pod normalnim svjetlosnim mikroskopom bakterija ne mogu se otkriti jer su pretanke. Uz tipičnu strukturu, mali promjer, ujednačene zavojnice, brzo savijanje i istezanje karakteristično je kretanje u sredini bakterijskog tijela. Pozitivan rezultat testa dokaz je bolesti, ali negativan rezultat ne isključuje sifilis. U serološkoj dijagnostici provode se probirni testovi protutijela koji su pozitivni 2-4 tjedna nakon infekcije. antitijela otkriveni su koji su se stvorili protiv antigena na površini patogena bakterija. TPHA test (test za hemaglutinaciju T. pallidum, danas se naziva i TPPA test) osjetljiva je i vrlo specifična reakcija pretraživanja u kojoj antitijela protiv T. pallidum nakupina (aglutinat) crvena krv Stanice (eritrociti) napunjen antigenom T. pallidum. Postaje pozitivan u 2. tjednu nakon zaraze sifilisom i ostaje to mnogo godina nakon što je bolest zacijelila („seronar“). U ranoj primarnoj fazi još uvijek može biti negativan. Test se koristi u slučajevima sumnje na sifilis, ali i za rutinske preglede na rana trudnoća, Ili krv darivatelji i čuvari krvi. Pozitivni rezultati zahtijevaju test potvrde: U FTA-ABS testu (test apsorpcije antitijela Fluorescencija Treponema) bakterija su fiksirani na dijapozitivu i dovedeni zajedno sa krv serum, tekući dio krvi. The antitijela u krvnom serumu zatim se vežu na antigene bakterija. Nakon ispiranja seruma, antitijela su ponovno obilježena drugim antitijelima koja nose fluorescentnu boju. Pod fluorescentnim mikroskopom protutijela koja se traže protiv bakterija tako postaju vidljiva. FTA-ABS test, poput TPPH testa, pozitivan je u 2. tjednu nakon infekcije i ostaje pozitivan u smislu seronskog ožiljka godinama nakon kliničkog izlječenja. Za terapiju i napredak koristi se VDRL test (Laboratorijski test venerične bolesti), poznat i kao test flokulacije kardiolipina praćenje. Ovaj test na sifilis koristi se za otkrivanje lipidno-specifičnih antitijela koja se povlače kako zacjeljuju manifestacije na koži. Kardiolipin je antigen ekstrahiran iz srce goveda i vezan za holesterol čestice. Napunjene čestice donose se zajedno sa serumom pacijenta. U pozitivnom slučaju dolazi do flokulacije (aglutinacije). Ovaj test postaje pozitivan 4-6 tjedana nakon infekcije ili 1-3 tjedna nakon pojave primarnog učinka. Količina lipidno-specifičnih antitijela brzo se smanjuje kako se vanjski simptomi sifilisa zacjeljuju i više nisu prisutni nakon uspješnog liječenja. Ta se količina (titar) može koristiti za procjenu je li terapija bila uspješna ili je sifilis bio nedovoljno liječen. Međutim, VDRL test može biti pozitivan i na druge bolesti, pa je karakterističan za sifilis, ali nije specifičan za njega. Provodi se CSF test kako bi se potvrdio neurosifilis u bolesnika s neurološkim simptomima sifilisa i kako bi se otkrio ili isključio asimptomatski neurosifilis. Samo antitijela u likvoru koja su također proizvedena u CNS-u dokazuju neurosifilis, ali ne i antitijela koja su migrirala iz seruma u likvor. To se može utvrditi usporedbom titra antitijela u likvoru i serumu. Ako omjer titra CSF i titra u serumu prelazi 2, sumnja se na neurosifilis. Sifilis se može manifestirati na mnogo različitih načina, posebice simptomi kože može biti vrlo različit: "Sifilis je majmun među kožnim bolestima", tj. može lažirati gotovo svaku kožnu bolest. Ponekad se zamijeni Roseola syphilitica sa egzantem lijekova, što je rezultat netolerancija na lijekove. Bolno čir molle, uzrokovane bakterijom H. ducreyi i drugi promjene na koži uzrokovane infekcijama (npr granulom venerum) mora se razlikovati od čir situacija.
