Kratak pregled
- Definicija: uklještenje tkiva u suženom zglobnom prostoru; trajno ograničenje pokretljivosti
- Oblici: Primarni impingement sindrom temeljen na promjeni strukture kostiju; sekundarni impingement sindrom potaknut drugom bolešću ili ozljedom
- Dijagnoza: povijest bolesti, fizikalni pregled, slikovni postupci (rentgen, magnetska rezonanca, ultrazvuk)
- Liječenje: Ovisno o vrsti i težini sraza, konzervativna terapija (fizioterapija, lijekovi protiv bolova) ili kirurški
- Simptomi: bol u zahvaćenom zglobu; dugoročno, često postoji ograničena pokretljivost; zglob kao i okolno tkivo su djelomično oštećeni
- Uzroci i čimbenici rizika: Koštane promjene ili ozljede zgloba; ekstremni stres često također pridonosi razvoju bolesti
- Tijek bolesti i prognoza: Ovisi o vrsti udarca i načinu liječenja; moguće teže oštećenje zglobova
Što je impingement sindrom?
Impingement sindrom se najviše manifestira u ramenom zglobu. Pogađa oko deset posto stanovništva, otprilike jednako često muškarce i žene u dobi od oko 50 godina. Impingement sindrom se često javlja iu zglobu kuka. Rjeđe, pacijenti pate od impingement sindroma skočnog zgloba.
Više o ovoj temi možete pročitati u našim člancima Impingement – rame i Impingement – kuk.
Oblici impingement sindroma
Impingement sindrom ramena može se podijeliti u dva oblika, ovisno o tome koje su strukture komprimirane:
Sindrom primarnog sudaranja izlaznog otvora nastaje zbog promjene koštanih struktura, kao što je koštani trn ili pretjerano nagnuti koštani krov.
Sekundarni non-outlet impingement sindrom rezultat je drugog stanja ili ozljede koja smanjuje zglobni prostor. To uključuje, na primjer, upalu burze (bursitis) i oštećenje tetiva ili mišića.
Prava osoba za kontakt ako sumnjate na impingement sindrom je specijalist ortopedije i traumatologije. Detaljan opis vaših simptoma liječniku već daje dragocjene informacije o vašem trenutnom zdravstvenom stanju. Liječnik će vam postaviti sljedeća pitanja, na primjer:
- Sjećate li se ozbiljnog istegnuća ili ozljede u trenutku kada je bol počela?
- Je li bol tupa i zrači iz zgloba?
- Da li se bol pojačava noću ili kada ležite na oboljeloj strani?
- Imate li ograničen raspon pokreta u zahvaćenom zglobu?
Rentgenska snimka zahvaćenog zgloba, ultrazvučni pregled (sonografija) i magnetska rezonancija (MRI) podupiru pouzdanu dijagnozu.
Rentgenski pregled
Rendgenski pregled je dijagnostičko sredstvo prvog izbora za impingement sindrom. Ako vaš ortoped nema vlastitu rendgensku opremu, uputit će vas u radiološku ordinaciju i potom s vama razgovarati o nalazima. Na rendgenskoj snimci mogu se otkriti tipične koštane strukturne promjene.
Ultrazvuk (sonografija)
Snimanje magnetske rezonancije (MRI)
Magnetska rezonanca (MRI) daleko je superiornija od ultrazvučnih pregleda jer omogućuje mnogo preciznije slike mekih tkiva (mišića, tetiva, burze). Također su vrlo precizno prikazana ispupčenja hrskavice i kosti. MRI slika se stoga uvijek radi prije svake planirane operacije rekonstrukcije zgloba kako bi se postavila pouzdana dijagnoza.
Osim toga, dobra pregledna slika mekih tkiva omogućuje preciznije planiranje kirurškog zahvata.
Zahtijeva li udar kirurški zahvat?
Konzervativna terapija
U ranim stadijima težište je na tzv. konzervativnoj terapiji. Ako je moguće, zahvaćeni zglob se poštedi, a čimbenici stresa koji povećavaju bol (sport, fizički naporan rad) uglavnom se izbjegavaju.
Protuupalni lijekovi protiv bolova (ibuprofen ili acetilsalicilna kiselina) obično ublažavaju bol, ali ne utječu na uzrok koji ga je izazvao.
Fizioterapija obično također dobro pomaže u smanjenju boli. U nekim su slučajevima ove mjere (osobito kod sudara ramena) dovoljne da omoguće pacijentima život uglavnom bez simptoma bez operacije.
Uzročna terapija
Impingement sindrom – artroskopija
Artroskopija je minimalno invazivna kirurška metoda kojom se kroz dva do tri mala reza na koži u zglob uvodi kamera s integriranim izvorom svjetla i posebnim kirurškim instrumentima. Ova kirurška metoda omogućuje liječniku da ispita oštećenje zgloba i dobije pregled cijelog zgloba.
Nakon toga često slijedi izravno kirurško liječenje, tijekom kojeg se bruše sve koštane izbočine koje ograničavaju slobodu kretanja zgloba. Ako je oštećenje hrskavice već prisutno, liječnik obično uklanja i njega.
U uznapredovalim stadijima impingement sindroma, tetive su ponekad već pokidane: mogu se sašiti i rekonstruirati tijekom artroskopije. Rezovi na koži se zatim zašivaju s nekoliko šavova i ostavljaju daleko diskretnije ožiljke od otvorene operacije.
Impingement sindrom se ne može nužno "istrenirati". Međutim, ovisno o težini i vrsti udarca, moguće je spriječiti daljnje oštećenje zgloba i smanjiti bol. Neka vam fizioterapeut pokaže vježbe za jačanje mišića. Jačanje onih mišića koji su potrebni za rotaciju zgloba prema van (vanjski rotatori) svakako treba ciljati na udar kuka.
Vanjski rotatori pomažu u učinkovitom povećanju zglobnog prostora. Istezanje relevantnih mišića također je važno. Osim toga, vježbe za izgradnju mišića svakako bi trebale biti izvedene nakon operacije kako bi se spriječila atrofija mišića.
Koji su simptomi impingement sindroma?
Simptomi u ramenom zglobu
Kada se impingement sindrom pojavi u ramenom zglobu, pacijenti prijavljuju akutni početak boli u ranim fazama koja je diskretna u mirovanju i pojačava se s naporom (osobito aktivnostima iznad glave). Pacijenti često navode pobudnu situaciju (napor, izloženost hladnoći, ozljeda). Bol se opisuje kao duboka u zglobu i često se pojačava noću, čineći ležanje na bolesnoj strani gotovo nemogućim.
Simptomi u zglobu kuka
Impingement sindrom često pokazuje vrlo podmukao početak simptoma u zglobu kuka. U početku se bol u zglobu kuka javlja samo sporadično i pacijent je često opisuje kao bol u preponama. Međutim, tijekom tjelesne aktivnosti bol se pojačava i tada često zrači u bedro. U većini slučajeva se pojačavaju kada se noga savijena pod 90 stupnjeva okrene prema unutra (unutarnja rotacija s fleksijom od 90 stupnjeva).
Uzroci i faktori rizika
Impingement sindrom ima nekoliko uzroka. One se dijele na koštane strukturne promjene kao i oštećenja mekih tkiva (mišića, tetiva, burze). Rizik od impingement sindroma raste s godinama, iako se hip impingement sindrom ponekad javlja i kod mladih sportaša zbog povećanog opterećenja pokretnih zglobova.
Impingement sindrom ramena: uzroci
U impingement sindromu ramena, sužavanje zglobnog prostora rezultat je ili koštanih promjena u akromionu ili oštećenja okolnih mekih tkiva.
Takozvani outlet impingement shoulder syndrome rezultat je sužavanja subakromijalnog prostora zbog koštanih promjena u ramenu kao što je trošenje zgloba (osteoartritis).
Non-outlet impingement shoulder syndrome, s druge strane, uzrokovan je oštećenjem okolnih mekih tkiva. Upala burze (bursitis subacromialis) često uzrokuje oteklinu i time sužava zglobni prostor.
Impingement sindrom kuka: uzroci.
U većini slučajeva, impingement sindrom kuka rezultat je deformacije acetabuluma. Acetabulum je dio zdjelične kosti i predstavlja čašicu u obliku čaše koja zajedno s glavom bedrene kosti čini zglob kuka.
Kada se formiraju koštani trnovi na rubu acetabularnog krova ili glave bedrene kosti (deformacija zagriza), često dolazi do bolnog ograničenja pokreta, osobito kod okretanja prema unutra (unutarnja rotacija) i kod savijanja (fleksije) zgloba kuka. Koštane promjene nastaju, primjerice, kao posljedica povećanog tjelesnog napora, zbog čega mladi sportaši češće pate od sindroma hip impingementa.
Tijek bolesti i prognoza
Impingement sindrom češće dovodi do upale i znakova istrošenosti ako je stezanje jako. Nadalje, kontinuiranom kompresijom živaca i tetiva povećava se rizik od pucanja i smrti tkiva (nekroze).
I preduga imobilizacija i operacija nose rizik od ukočenosti zgloba. Čak i nakon što je impingement sindrom uspješno operiran, pacijenti bi nakon toga trebali provoditi fizioterapijske vježbe.
Impingement sindrom se ne može u potpunosti spriječiti, no preporučuje se opća kondicija i redovita tjelovježba kako bi se uravnotežilo opterećenje zglobova i njihova pokretljivost.
Također ima smisla prilagoditi radnu stanicu na stolu kako bi se omogućilo bolje držanje.
