Ovo je nastavak teme Agorafobija, opće informacije o temi dostupne su na stranici Agoraphobia
Uvod
Osobe koje pate od anksioznog poremećaja trebaju se nositi sa svojom bolešću, tj. Uzrocima, simptomima i posljedicama. Kao i kod svih ostalih poremećaji anksioznosti, prvi korak uspješne terapije je priznati strah sebi. Kao posljedica, strah od otvorenog prostora dovodi do velikih poremećaja u životu pogođene osobe.
Da biste se oslobodili kompulzivnih misli i strahova, potrebno je započeti terapiju rano. Psihoterapijski tretman (bihevioralna terapija) treba redovito i dugoročno prihvaćati kao potpornu mjeru od strane osoba i tako se mogu postići dobri uspjesi u liječenju. Ako su prisutna i stanja slična paniki, moglo bi biti vrlo korisno dati dodatne lijekove (psihotropni lijekovi).
Tretman može obuhvaćati nekoliko mjera. Budući da osoba pati od znatne tjeskobe, preporučljivo je prvo joj dati opće informacije o tjeskobi. Korisno je objasniti pacijentu da strahovi mogu biti ne samo negativni već i pozitivni.
To bi pacijentu objasnilo da su strahovi od određenih situacija ili predmeta prirodni i mogu nam spasiti život. Strahom se ljudi zaštitimo od opasnosti jer je izbjegavamo. Kad su ljudi i dalje išli u lov, preživjeli su samo zbog reakcije straha.
Brzo su reagirali kad su ih napali i prešli na sigurno. I danas nam reakcija straha i dalje spašava život, na primjer u prometu. Na prometnoj cesti strah od približavanja automobilima sprječava nas da prijeđemo kolnik.
Ako je pješak previdio automobil i može skočiti natrag u posljednjoj sekundi, iznenada se pojavljuju reakcije fizičkog straha (utrke srce, znojenje, drhtanje itd.). U budućnosti će ovo iskustvo poticati pješake na oprez u cestovnom prometu. Takav primjer treba približiti pacijentu, jer također ilustrira pozitivne aspekte straha.
Međutim, anksioznost je puno izraženija kod pogođenih osoba nego kod zdravih osoba. Zbog pretjeranih strahova, osoba se izolira od vanjskog svijeta i osjeća se u nemilosti svojih strahova. Stvarni cilj terapije je smanjiti napadi panike i tako pomoći osobi da se vrati normalnom načinu suočavanja sa situacijama opterećenim tjeskobom.
Ljudi koji pate od strah od otvorenog prostora izgubiti povjerenje u sebe. Izgubili su vjeru da određenom situacijom mogu upravljati sami. Izgradnja povjerenja u sebe stoga je još jedan važan cilj terapije.
