Rhizopodi, koji pripadaju praživotinjama, ne tvore jednu vrstu ili klasu jednoćelijskih organizama s definiranom jezgrom (eukarioti); sve ih ujedinjuje samo sposobnost stvaranja pseudopodija. Rhizopodi utjelovljuju tako raznolike jednoćelijske organizme poput ameba, radiolarija, solarija, foraminifera i drugih. Za ljude samo nekoliko vrsta ameba ima bilo kakvo značenje kao bezopasna komponenta crijevna flora a također kao patogeni.
Što su rizopodi?
Rizopodi, koji se nazivaju i korijenovim stopalima, klasificirani su kao praživotinje, jednoćelijski organizmi sa staničnom jezgrom. Oni nisu jednolična vrsta, obitelj ili klasa praživotinja, već eukariotski jednostanični organizmi iz potpuno različitih i neovisnih evolucijsko-bioloških loza. Jedina zajednička značajka koja ih povezuje je njihova sposobnost stvaranja pseudopodija koje se brzo mijenjaju (lažna stopala). To su izbočine citoplazme koje im omogućuju, između ostalog, aktivno kretanje, hranjenje i "lijepljenje" za podlogu. U evolucijskoj biologiji to su vrlo rana zemljo-povijesna bića koja postoje više od milijardu godina. Većina vrsta rizopoda naseljavaju svjetske oceane, iako nekoliko vrsta također preferira slatku vodu lokalnih jezera i rijeka ili živi u tlu. Gotovo svi rizopodi hrane se heterotrofno, odnosno organskim raspadanjem i otpadnim tvarima. Osim nekih vrsta ameba koje su dio zdravih crijevna flora i nekoliko patogeni koji mogu izazvati amebičku dizenteriju, primarnu amebiku meningoencefalitis, ili amebični kreatitis, rizopodi nemaju izravno zdravstveno značenje za ljude.
Pojava, distribucija i karakteristike
Rhizopodi, koji uključuju redove raznolike poput ameba, foraminifera, sundarijanaca i radiolarija s tisućama vrsta i podvrsta, porijeklom su iz svih svjetskih oceana. Poznato je i da su neke vrste stanovnici slatke vode. Kao pretežno slobodni životi praživotinje, oni ne igraju nikakvu ulogu u čovjeku zdravlje, s izuzetkom nekoliko vrsta ameba. Većina vrsta ameba sa zdravlje relevantni obično žive kao komensali u debelom crijevu i heterotrofno se hrane otpadnim tvarima koje tjelesni metabolizam više ne može iskoristiti. Dio su zdravih crijevna flora i javljaju se širom svijeta. Amebe se nespolno razmnožavaju dijeljenjem. Prvo, jezgra se dijeli tako da se u amebi privremeno nalaze dvije jezgre, prije nego što naknadna dioba citoplazme dovrši postupak diobe i iz jedne amebe iznikle su dvije jednake nove amebe, koje se pod povoljnim uvjetima rasta mogu ponovno podijeliti. Ako se amebe koje žive u crijevima izluče stolicom i pronađu vrlo nepovoljne uvjete za život, one stvaraju trajne oblike (ciste). Smanjuju se u malu kuglu izlučivanjem viška voda i okruže se gustom kapsulom. Ciste su vrlo izdržljive i preživljavaju nepovoljne uvjete kao što su hladan, vrućina i suša dulje vrijeme. Ciste ameba gotovo su sveprisutne i nakon oralnog uzimanja opstaju gastrointestinalni prolaz prije napuštanja stadijuma ciste u debelo crijevo. To je problematično kada su progutane ciste izvedene iz jedne od rijetkih patogenih vrsta ameba.
Značaj i funkcija
Korištenje električnih romobila ističe zdravlje značaj sojeva ameba koji žive kao komenzalski u čovjeku debelo crijevo (još) nije adekvatno istražen. Čini se da je sigurno da oni ne parazitiraju i ne nanose uočljivu štetu ako imunološki sustav je netaknuta. Pozitivan učinak je taj što oni koriste proizvode razgradnje, koje tjelesni metabolizam više ne može katabolizirati, fagocitozom i na taj način doprinose održavanju debelo crijevo "čist". Da li amebe u tom procesu opskrbljuju tijelo korisnim tvarima, nije poznato. Poznati nepatogeni sojevi ameba uključuju Entamoeba hartmanni, Entamoeba coli i tri druge vrste, od kojih je Dientamoeba fragilis također patogen, posebno kada ameba naiđe na oslabljeni imunološki sustav. Dientamoeba fragilis morfološki je vrlo slična vrsti Entamoeba histolytica, koja je poznata kao uzročnik amoebična dizenterija.
Bolesti i tegobe
Opasnosti i rizici za ljude povezani s rizopodima uglavnom su ograničeni na nekoliko patogenih sojeva ameba i na one koji su opisani kao fakultativni patogeni kada su prikladni uvjeti, kao što je imunološki sustav oslabljeni bolešću ili umjetnom imunosupresijom, prisutni su. Najvažnija i najčešća patogena vrsta ameba je Entamoeba histolytica. Uzročnik je amebične dizenterije, koja se naziva i amebijazom. Amoebična dizenterija javlja se pretežno u tropskim krajevima. Infekcija se obično događa oralnim gutanjem cista, trajnog rezistentnog oblika Entamoeba histolytica. Strogo govoreći, Entamoeba histolytica je također fakultativni patogen, jer samo oko 10 posto zaraženih ljudi razvija simptome, iako oni mogu poći ozbiljnim tijekom ako se ne liječe. Ako su simptomi ograničeni na gastrointestinalni trakt, to je crijevna amebijaza. U rijetkim slučajevima amebe ulaze u krvotok i mogu zaraziti druge organe. To je onda izvanprobavnička amebijaza. Vrlo rijetko zarazna bolest je primarni ameb meningoencefalitis (PAM). Uzrokuje je ameba Naegleria fowleri, ameba koja se nalazi u slatkim vodama širom svijeta, pretežno u tropskim i suptropskim krajevima te u toplim izvorima. U vrlo rijetkim slučajevima, nakon ulaska u nos, Naegleria fowleri mogu prodrijeti u njuh epitelijum i živčani putovi do mozak, uzrokujući PAM koji u vrlo kratkom vremenu može biti fatalan. Acanthamoeba je također ameba sa slobodnim životom sa svijetom distribucija, koji žive u slatkovodnim jezerima i rijekama, kao i u tlu. Međutim, često se otkriva i kod pijenja voda i plivanje bazeni. U vrlo rijetkim slučajevima ameba se javlja kao uzročnik Acanthamoeba keratitisa, rožnice upala oka. Obično pogađa nositelje kontaktnih leća čiji kontaktne leće apsorbiraju amebe u zaraženoj tekućini za čišćenje i zaraze rožnica oka kad se umetne. U izuzetno rijetkim slučajevima to može rezultirati meningitis, granulomatozni amebi encefalitis.
