Uvod
Ponašanje djeteta smatra se upadljivim ako se značajno razlikuje od norme, odnosno općeprihvaćenog ponašanja djece iste dobi. Ovaj opis uključuje niz različitih poremećaja koji mogu imati veći ili manji utjecaj na život djeteta i njegovu okolinu. Oni ne moraju uvijek imati vrijednost bolesti ili bi ih se trebalo smatrati poremećajem, ali su obično "normalna" reakcija na iskustva i utjecaje iz djetetove okoline, ovisno o njegovom emocionalnom i psihološkom stanju.
Kako se problemi u ponašanju očituju u vrtiću?
In zabavište mnoga su djeca glasna i naglo. Ono što je normalno ponašanje mališana bio bi ozbiljan poremećaj u ponašanju tinejdžera. Stoga je ponašanje uočljivo samo kada se razlikuje od norme, tj. Prosjeka djece iste dobi.
Obično je teže otkriti ovako nešto u zabavište nego u školi i samo se malo izraženi poremećaji lako mogu previdjeti. Vanjski usmjerena ponašanja poput agresije i nasilja nad drugom djecom i učiteljima, snažno vrpoljenje, potpuno odbacivanje pravila i autoriteta itd. Često su već uočljiva u zabavište.
Druge probleme u ponašanju, poput snažne sramežljivosti i tjeskobe, teže je otkriti, jer dojenčad općenito može biti vrlo rezervirana i tjeskobna. Takozvani internalizirajući problemi u ponašanju često se otkrivaju tek kada su vrlo izraženi ili traju do školske dobi. Prema statistikama, broj male djece s problemima u ponašanju povećava se prije nego što pođu u školu i potrebna je obuka odgajatelja i roditelja kako bi se izbjeglo ustrajavanje u školskoj dobi, a time i potencijalni poremećaj u razvoju.
Kako prepoznati studente s problemima u ponašanju?
U osnovnoj školi mnoga djeca s poremećajima u ponašanju prvi su put primijećena ili ih prvi put razvijaju. Nerijetko je da takvo ponašanje pokazuju čak i u školi, a kod kuće se ponašaju puno manje problematično. Tipične abnormalnosti uključuju vrpoljenje i odvraćanje pažnje, udaranje nogama, udaranje i maltretiranje kolega iz razreda, odbijanje izvršavanja zadataka i slično.
Nadalje, problemi u ponašanju također se mogu manifestirati u povlačenju i sramežljivosti, tjeskobi zbog razdvajanja i ostalom poremećaji anksioznosti i slični simptomi. Stoga važnu ulogu u takvoj situaciji ima učitelj koji mora prepoznati ponašanje i usmjeriti se protiv njega ispravnim mjerama. Nažalost, mnogi roditelji krive i učitelje kad njihovo dijete prvi put postane uočljivo, iako se uzročni čimbenici obično mogu naći kod kuće ili u neposrednoj okolini te kod samog djeteta. Stoga je izuzetno važna suradnja učitelja i roditelja u liječenju problema ponašanja u osnovnoškolskoj dobi.
