Prateći simptomi poremećaja hoda
Poremećaji hoda često su popraćeni drugim simptomima. U slučaju ortopedskog uzroka a poremećaj hoda kao što je hernija diska ili spinalnog kanala stenoza, bol često igra glavnu ulogu. Mogući su i osjećaji utrnulosti ili parestezije (trnci parestezije), kao i paraliza mišića.
To je slučaj i s neurološkim kliničkim slikama. Ako je poremećaj hoda javlja se u bolesnika sa Multipla skleroza, česti poremećaji i paraliza mišića su česti. To se također odnosi na poremećaje hoda u kontekstu a udar.
Za pacijente s Parkinsonovom bolešću, tremor (drhtanje mišića) tipičan je popratni simptom. Pacijenti koji pate od a poremećaj hoda zbog kroničnog povećanja intrakranijalnog tlaka, popratni simptomi su demencija (obično reverzibilno) i urinarna inkontinencija. Ako je bolest unutarnjeg uha odgovorna za poremećaj hoda, obično je povezana s gubitak sluha.
Ukratko, može se reći da su poremećaji hoda često popraćeni popratnim simptomima. Oni mogu pružiti dobar pokazatelj uzroka poremećaja hoda. U slučaju poremećaja ataksičnog hoda dolazi do poremećaja u slijedu i koordinacija mišićnih pokreta.
To pokazuje odgovarajuća promjena u načinu hoda. Pacijenti obično hodaju razdvojenih nogu i izgledaju vrlo nesigurno. Vanjskim osobama to često izgleda kao hod pijane osobe.
Najčešći uzrok ataksičnog poremećaja hoda je bolest cerebelum, cerebelum ima središnju funkciju kada je riječ o uravnotežiti ali i planiranje nizova kretanja. Stoga pravilan cerebelum funkcija je bitna za fluidni obrazac hoda.
Tumori ili poremećaji cirkulacije u malom mozgu mogu se prepoznati po ataksičnim poremećajima hoda. Patološka dilatacija cerebrospinalne tekućine (hidrocefalus) također može dovesti do ataktičkog poremećaja hoda. To je slično načinu hoda Parkinsonovog pacijenta.
Pogođena osoba poduzima samo male korake. Ako je bolest izraženija, hodanje bez potpore teško da je moguće. Fobijski poremećaj hoda karakterizira neutemeljen, pretjeran strah od hodanja. Zbog toga se fobije smatraju poremećaji anksioznosti.
Pogođene osobe pokušavaju izbjeći situaciju koja izaziva anksioznost. Često je sama pomisao na to dovoljna da pokrene strah. Pogođene osobe stoga se kreću vrlo neodlučno. Neki trče kao po ledu. Kronična reakcija straha može dovesti do sekundarne napetosti mišića, što može dovesti do vrtoglavice i uravnotežiti problemi, posebno ako se javljaju na području vratne kralježnice.
Svi članci iz ove serije:
