Glomerulonefritis s minimalnom promjenom

U minimalnim promjenama glomerulonefritis (MCGN) (sinonimi: Glomerulonefritis s minimalnom promjenom; minimalni glomerulonefritis; glomerulopatija s minimalnom promjenom (bolest) = MCD; ICD-10-GM N05.0: Nespecificirani nefritični sindrom: minimalna lezija glomerula), javljaju se glomerularne minimalne lezije koje se mogu samo vizualizirati pod elektronskim mikroskopom.

Glomeruli (glomeruli corpusculi renalis) važna su morfološka komponenta bubrežnih tijela i odgovorni su za ultrafiltraciju primarnog urina.

Razlikuju se sljedeći glavni oblici glomerulonefritisa:

Idiopatski (bez očiglednog uzroka) oblik razlikuje se od sekundarnog oblika (u kontekstu hematoloških novotvorina (uključuju leukemije i limfome), upotreba droge/ aktivne tvari kao što su NSAID, zlato, penicilamin, litij, živa, i drugi).

Minimalna promjena glomerulonefritis je najčešći uzrok nefrotskog sindroma u djetinjstvo (obično s akutnim početkom). Nefrotski sindrom karakterizira proteinurija (pojačano izlučivanje proteina mokraćom), što rezultira hipoproteinemijom (premalo proteina u krv), te hiperlipoproteinemija (poremećaj metabolizma lipida) i edem (voda zadržavanje). U odraslih je glomerulonefritis s minimalnom promjenom uzrok nefrotskog sindroma u otprilike 10% slučajeva.

Vrhunac učestalosti: Bolest se pretežno javlja u dobi ispod 10 godina, uglavnom između 2 i 6 godina.

Tijek i prognoza: Glomerulonefritis s minimalnom promjenom (MCGN) može zacijeliti spontano (sam od sebe). U djece se opaža puna remisija (potpuno rješavanje simptoma) u otprilike jedne trećine s odgovarajućom terapija. Unutar 25 godina oko 5% oboljelih razvija terminal zatajenje bubrega (bubreg neuspjeh).

MCGN je često recidivan (ponavlja se). Stopa recidiva je 30%.

Napomena: Smatra se da MCGN također napreduje do „žarišne segmentalne glomeruloskleroze“ (FSGS).