Koliko su korisni mrežni testovi | Kako testirati intoleranciju na histamin

Koliko su korisni mrežni testovi

Na Internetu se nudi veliki broj testova za dijagnozu histamin netolerancija. To uključuje, na primjer, upitnike koji se nude kao samotestiranje. Ovi upitnici mogu vam poslužiti kao vodič, ali trebate imati na umu sljedeće: Osim toga, nude se mrežni setovi pomoću kojih se može izravno testirati kod kuće s malim krv ili uzorak mokraće bez obzira na to postoji li netolerancija.

Ove setove nude ponekad sumnjivi pružatelji i stoga ne bi trebali zamijeniti posjet liječniku. S jedne strane izjava krv ili su testovi mokraće ionako kontroverzni i čovjek se suzdržava od njihove upotrebe. S druge strane upitno je je li mala kapljica krv ili je urin dovoljan za provođenje sveobuhvatne enzimske dijagnoze. Ukratko, može se reći da mrežni testovi nisu vrlo korisni i da ne bi trebali zamijeniti posjet liječniku.

  • Simptomi histamin netolerancija je slična simptomima drugih bolesti.
  • Kruti upitnik gotovo je nemoguće rasvijetliti nijanse koje su važne za isključivanje drugih dijagnoza.
  • Takav upitnik ne zamjenjuje posjet liječniku koji u interaktivnom razgovoru i svom iskustvu može dati kvalificirane izjave o uzroku pritužbi.

Koji su testovi dostupni u ljekarni?

Ponuda histamin testovi netolerancije u ljekarnama prilično su netipični. U najboljem slučaju mogu prodati testove krvi ili urina, koji se također mogu dobiti na Internetu. Ovi testovi se ne preporučuju.

Ljekarna također nije potrebna u fazi pronalaženja dijagnoze, jer su najvažniji koraci vođenje dijetetskog dnevnika prehrane i simptoma, kao i dijeta s niskim sadržajem histamina. Ljekarnik može, naravno, djelovati u savjetodavnom svojstvu baš kao i liječnik i podržati promjenu dijeta.Ako su testovi naznačeni za a netolerancija na histamin, tj. ako su opravdani, liječnik može pacijentu naplatiti bilo koji zdravlje osiguravajuće društvo ili privatni liječnik. U mnogim slučajevima za dijagnozu a. Nije potrebna invazivna dijagnostika netolerancija na histamin, tako da nastaju samo troškovi savjetovanja, koji su također pokriveni zdravlje osiguravajuće društvo.

Testovi krvi ili urina na Internetu mogu biti vrlo varijabilni u cijeni. Postoje testovi od oko 30 eura, ali ograničenje troškova na mreži ne postoji. The ubodni test uključuje ubrizgavanje male količine histamina između slojeva kože.

Nakon prvog kratkog perioda čekanja pregledava se područje kože i procjenjuje kožna reakcija. Reakcija kože s crvenilom i plijesnima na histamin potpuno je normalna i stoga se histamin koristi i kao pozitivna kontrola u drugim alergijskim testovima. Kako bi dobili informacije o netolerancija na histamin, pacijent čeka još 50 minuta nakon što se razvije reakcija kože.

Ako se kotači do tada nisu promijenili, može se pretpostaviti sporija razgradnja histamina. Međutim ubodni test ne pruža nikakve informacije o tome kako pacijent obrađuje histamin unesen oralno, tj. putem usta. Međutim, budući da je većina intolerancija na histamin oralna netolerancija, ubodni test ima samo ograničeno značenje.

Histamin se razgrađuje na dva enzimi. Jedna je diaminooksidaza (DAO), a druga histamin N-metiltransferaza (HNMT). Aktivnost DAO može se mjeriti u krvi, kao i sadržaj histamina.

Ako se aktivnost DAO smanji, može se zaključiti da ne podnosi histamin. Postoje i slučajevi kada je aktivnost DAO normalna, ali u krvi postoji višak histamina. To može biti slučaj na primjer sa sijenom groznica.

Aktivnost HNMT ne može se mjeriti u krvi. Da bi se otkrio poremećaj u ovom enzimu, mora se provesti molekularno genetska dijagnostika, koja nadilazi jednostavnu krvni test. Krvne pretrage imaju samo manju ulogu u intoleranciji na histamin.

S druge strane, još je korisno odrediti i vitamin B6 i bakar u krvi u slučaju uspješnog smanjenog unosa histamina dijeta. Te su dvije tvari važne za rad DAO-a. Nedostatak bi stoga mogao biti razlog za intoleranciju na histamin.

Metil histamin se može mjeriti u mokraći. Sadržaj metilhistamina ne ovisi samo o količini unesenog histamina, već utječe i hrana bogata proteinima. To znači da povišeni sadržaj metilhistamina također može biti prisutan u mokraći ako je prehrana imala malo histamina, ali puno proteina. Iz ovoga se može zaključiti da test urina teško igra ulogu u dijagnozi intolerancije na histamin te da se njegovi rezultati moraju kritički pregledati.