Granični sindrom

Emocionalno nestabilan poremećaj ličnosti, BPD, BPS, samoozljeđivanje, parasuicidnost Engleski jezik: granični

Definicija

Granični poremećaj je tzv poremećaj ličnosti tipa "emocionalno nestabilnog". Ovdje se pod osobnošću podrazumijevaju osobine i ponašanje osobe s kojom ona ili ona reagira i reagirat će u određenim situacijama. Emocionalna nestabilnost znači da granični poremećaj dovodi do poteškoća u regulaciji raspoloženja, takozvanog "afekta". Mali podražaji, bilo da su to situacije izvana ili vlastite napete misli, često su dovoljni da izazovu vrlo visoku razinu uzbuđenja (pozitivnog ili negativnog). Štoviše, nakon ovog uzbuđenja treba jako dugo dok se raspoloženje ne vrati na razinu na kojoj je bilo prije događaja ili misli.

Je li izlječivo?

Kod mentalnih bolesti, kao i kod mnogih somatskih (tj. Tjelesnih) bolesti kao što je Raka, izraz "remisija" koristi se u tehničkom žargonu, a ne "izlječivost". Definicija remisije u slučaju granične granice poremećaj ličnosti mjeri se činjenicom da se toliko godina nisu pojavili simptomi tipični za bolest. U slučaju granične poremećaj ličnosti, studije su u međuvremenu dale brojne naznake da bolest često traje nekoliko godina nakon početka, ali se zatim u mnogih bolesnika povlači, tj. simptomi se ne javljaju.

Ova remisija nastupa nakon vrlo različitih razdoblja bolesti. Primjerice, jedno je istraživanje otkrilo remisiju kod nešto manje od 50% pacijenata nakon 4 godine, a drugo dvije godine kasnije 70% pacijenata već je bilo u remisiji. Novija studija pokazala je remisiju u gotovo 90% pacijenata 10 godina nakon dijagnoze.

U usporedbi s mnogim drugim mentalnim bolestima, granični poremećaj osobnosti stoga se može smatrati mogućim lijekom u najširem smislu. Primjetno je, međutim, da mnogi pacijenti koji dugi niz godina nemaju simptome bolesti i dalje imaju više problema u određenim područjima svakodnevnog života od mentalno zdravih ljudi. Osobito je socijalna integracija (stabilno partnerstvo, prijateljstvo, općeniti kontakt s drugim ljudima) često gora kod pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti nego kod drugih.

Međutim, studije pokazuju da se socijalna integracija poboljšava što je više godina prošlo od remisije (tj. „Izlječenja“). Nadalje, pacijenti koji su patili od graničnog poremećaja ličnosti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi tijekom života imaju mnogo veću učestalost takozvanih afektivnih poremećaja. Tu spadaju depresija ili manično-depresivne bolesti. Anksioznost i poremećaji prehrane, kao i zlouporaba supstanci, također se češće javljaju kod remisiranih graničnih bolesnika nego u normalnoj populaciji.

Je li nasljedna?

Dugo godina se raspravljalo i istraživalo je li granična bolest nasljedna. Za sada, međutim, nema dokaza da je riječ o bolesti koja je nasljedna u pravom smislu te riječi. Čini se, međutim, da se vjerojatnije da će se određene karakteristike, poput sklonosti emocionalnoj nestabilnosti, pojaviti kod djece bolesnih roditelja. Prema trenutnom stanju istraživanja, izbijanje bolesti, međutim, događa se samo kada se dodaju drugi čimbenici, poput određenih životnih uvjeta ili obrazaca ponašanja. Primjerice, dokazano je da su ljudi koji pate od graničnog poremećaja u prošlosti imali natprosječno iskustvo seksualnog zlostavljanja ili nasilja.