Ostala klasična područja nadzora | Zakon o dječjoj skrbi i pravna pomoć

Ostala klasična područja nadzora

Upravljanje imovinom može biti jedna od dužnosti skrbnika, na primjer ako sud odluči da osoba ne upravlja vlastitim novcem u svoju korist zbog svoje osnovne bolesti ili invaliditeta. Primjerice, osoba s bipolarnim poremećajem u maničnoj fazi može sklopiti ugovore na koje inače ne bi pristala. Također u slučaju depresija, nedostatak pokreta koji često prati bolest može značiti da se ne vrše transferi novca, što također može dovesti do financijskih i pravnih problema.

Ako je skrbniku stoga povjerena dužnost pružanja financijskog osiguranja, osobi koja se njeguje nije, međutim, potpuno uskraćen pristup vlastitoj imovini, tako da nije potpuno onesposobljen. Ipak je još uvijek moguće kupiti osnovne stvari koje su važne za život. To se primjerice odnosi na kupnju hrane.

Ako je sada riječ o većim kupnjama ili luksuznoj robi, njegovatelj mora biti uključen u odluku i može poništiti kupnju bez pristanka. Međutim, u ovom je slučaju njegovatelj zakonski obvezan donijeti odluku u interesu osobe o kojoj se skrbi. Glavni zadatak nadzornika je zaštititi financijske interese osobe na koju se brine.

To također uključuje brigu o prihodu od prodaje ili prihoda od najma, kao i o troškovima poput potraživanja najmodavca ili banke. Pojam smještaj opisuje mjeru u kojoj je osoba lišena slobode jer joj je presuda uslijed bolesti narušena te bi bez mjere ozlijedila sebe ili druge. U većini slučajeva mentalno bolesne osobe smještene su na psihijatrijskom odjelu bolnice, ali moguć je i smještaj u domu ili stanu.

U ovom je slučaju prostor u kojem se osoba koja se smješta može strogo ograničiti i kontrolirati radi samozaštite. Ako medicinski uvjeti za smještaj više nisu ispunjeni, smještaj će možda morati biti prerano prekinut. Svaka osoba koja više nije „sposobna dati pristanak“ i koja je primljena na zatvoreni odjel protiv svoje volje smještena je u prisilni smještaj.

To je formalno, pred zakonom, prije svega znatna povreda prava pacijenta. Iz tog razloga, samo znatna ugroženost pacijenta ili od strane pacijenta može dovesti do takve prisilne mjere. Osim u hitnim slučajevima, svaki prisilni smještaj sud mora unaprijed odobriti.

U tom kontekstu, hitna situacija definira se kao npr. Akutno samoubojstvo ili akutno agresivno ponašanje drugih. U Njemačkoj razdoblje u kojem osoba može biti privremeno lišena slobode protiv svoje volje do održavanja sudskog ročišta varira između 24 i 72 sata. Slično početnom uspostavljanju njege, za svaki prisilni smještaj mora se dobiti liječnička potvrda.

U načelu je njegovatelj presudan za smještaj, jer je njegov zadatak podnijeti zahtjev za smještaj ili kraj smještaja na vrijeme. Ako još nema skrbnika, može se postaviti privremeni skrbnik. Ako je opasnost neposredna, možda će biti moguć i neposredni privremeni smještaj, ali to lokalni sud mora pregledati što je prije moguće.

U Njemačkoj razdoblje tijekom kojeg se pacijent može držati protiv svoje volje bez sudskog saslušanja varira između 24 i 72 sata. U principu, sve vrste pregleda i terapije mogu se provoditi samo na ljudima koji su dali svoj pristanak. Kao preduvjet takvog pristanka, zakonodavac predviđa da pacijent mora biti u mogućnosti vidjeti obim liječenja ili njegovo odbijanje.

Njegovatelj također ne može odrediti obvezno liječenje ako pacijent koji se njeguje može dati pristanak s gledišta liječnika. Primjer: Pacijent s kroničnim ovisnost o alkoholu je njegovatelj nasilno premješten na psihijatrijsku njegu zbog akutnih sklonosti samoubojstvu. Tijekom 3-tjednog boravka na zatvorenom odjelu pacijent pokazuje jasne znakove Raka.

Odjelni liječnik sada preporučuje razne dijagnostičke mjere. Pacijent ih odbija. Budući da je u ovom trenutku već fizički detoksiciran i stoga je s medicinskog stajališta sasvim sposoban dati svoj pristanak, ima pravo odbiti te preglede, čak i ako njegova njegovateljica misli drugačije.

Komplicirajući izuzetak je slučaj da već postoji briga za slučaj ili „životnu materiju“ o kojem se raspravlja jer se to već dogodilo u prošlosti. Primjeri toga bili bi intravenski lijekovi u kontekstu kroničnog stanje kao što shizofrenija, gdje pacijent, na primjer, prestaje uzimati lijekove u akutnoj fazi ili noću osigurati sigurnosni pojas jer pacijent sa demencija je nekoliko puta pao iz kreveta zbog fizičke uznemirenosti i ozlijedio se. Da bi pojasnili je li pacijent u mogućnosti dati pristanak ili ne, nepsihijatri bi se trebali dogovoriti za psihijatrijske konzultacije u slučaju sumnje. Međutim, situacija je drugačija za hitnu pomoć. Na primjer, ako je pacijent bez svijesti i upućen liječniku na liječenje, samo liječnik koji pruža početno liječenje odlučuje o mjerama koje će se poduzeti.