Detaljniji sastav | Slina

Detaljniji sastav

Slina sastoji se od mnogo različitih komponenata, pri čemu se udjeli pojedinih komponenata razlikuju od nestimulirane do stimulirane sline i mjesta proizvodnje, odnosno za koju je slinovnicu odgovorna slina proizvodnja, također značajno doprinosi sastavu. The slina sastoji se od vode većinom (95%). Međutim, osim vode postoje i mucini koji su odgovorni za viskoznost sline.

Oni pomažu da slina postane skliskija i tako olakšavaju proces gutanja. Osim toga, postoji mnogo različitih elektroliti (natrij, kalij, magnezij, željezo, fluorid, bakar, fosfat, klorid). Fluorid štiti zube i emajl.

Ostale male molekularne, čvrste komponente pronađene u slini su urea, mokraćna kiselina i amonijak. Postoje također enzimi kao što su važan probavni enzim amilaza, ugljikova anhidraza i peroksidaza. Uz to, važno antitijela (imunoglobulin A) i krv komponente skupine sadržane su u slini.

Mrtve stanice usne šupljine sluznica (epitelne stanice) i klice (mikroorganizmi) se također nalaze u slini zdrave osobe (fiziološki). Predigestija unesene hrane već započinje u usta, siguran enzimi u slini su odgovorni za to.

Korištenje električnih romobila ističe alfa-amilaze pomaže nam da probavimo škrob već u usta. Amilaze dobro djeluju na blago kiseloj razini, za koju HCO3 puferira slinu do pH vrijednosti oko 7. Amilaze inaktivira želučane kiseline čim pulpa prehrambene sline dosegne želudac. Imunoglobulin a i lizozimi također su komponente sline, služi imunološkoj obrani, to je neophodno jer je unos hrane potencijalno opasan kontakt s vanjskim svijetom.

Histatin je također prisutan u slini koja pospješuje zarastanje rana. Haptokorrin štiti vitamin B12 (kobalamin) od kiselog želudac kiselina, tako da se može apsorbirati u tankog crijeva uz pomoć unutarnjeg faktora. Zdrava slina ima pH vrijednost između 6.0 i 6.9 u normalnom stanju (u mirovanju, bez unosa hrane).

Kad se stimulira, npr. Uzimanjem hrane ili njušnim podražajem, slina se može povećati na vrijednosti PH između 7.0 i 7.2. Zbog povećane proizvodnje, a time i bržeg transporta prema jednjaku i želudac, manje natrij ioni se mogu apsorbirati iz sline nego što je to slučaj u stanju mirovanja. Rezultat je lagani pomak pH vrijednosti prema alkalnom (baznom) rasponu pH. Kada se jede kisela hrana, sekrecija se najviše povećava i pH vrijednost se stoga najviše pomiče prema višoj vrijednosti. Slina ne smije biti previše kisela, jer u protivnom može napadati zube.