Definicija
Pojam želučani sok koristi se za označavanje kisele tekućine koja se nalazi u želudac, što je vrlo važno za probavu bilo kojih sastojaka hrane. Ljudsko tijelo dnevno proizvede oko 2 do 3 litre želučanog soka, ovisno o količini.
- Frekvencija
- Količina unosa hrane i
- Sastav hrane
Sastav želučane kiseline
Želučani sok sastoji se od mnogo različitih komponenata. Njegova najvažnija komponenta je vjerojatno želučana kiselina. Ovo je 0.5% klorovodična kiselina (u post state), koju tvori samo jedan tip stanica tipa želudac podstava, probne stanice.
Koliko se tamo stvara solne kiseline, ovisi o unosu hrane. Oslobađanje želučane kiseline događa se prema vrlo posebnom principu: da bi zaštitila epitelne stanice od napada i uništenja same želučane kiseline, kiselina se stvara samo izvan stanica. U stanicama dokumenta kiselina se razvija iz: Rezultirajući protoni sada se mogu transportirati u unutrašnjost želudac u zamjenu za kalij ioni (K +) uz pomoć pumpe.
Kloridni ion koji je još uvijek potreban za želučanu kiselinu stanica dobiva u zamjenu za hidrogenkarbonatni ion iz krv plazma. Kloridni ion sada se također može pasivno transportirati iz stanice u lumen želuca, gdje se kombinira s protonom i stvara solnu kiselinu (HCl). Ovaj proces zahtijeva mnogo energije.
Povećano izlučivanje kloridnih iona događa se pod različitim utjecajima, poput aktivacije parasimpatikusa živčani sustav ili puštanje histamin ili gastrin (tj. nakon gutanja hrane).
- Voda (H2O)
- Ugljični dioksid (CO2)
- Ugljična kiselina (H2CO3), (protoni (H + ioni) i hidrogenkarbonatni ioni (H2CO3-)
Postoje tri faze želučanog lučenja: 1. glava faza (faza cefala): Ovdje se poticaj za proizvodnju solne kiseline postavlja pomoću vagusni živac, tj. na kraju prizor, ukus or miris od hrane. 2. želučana faza (želučana faza): stvaranje klorovodične kiseline potiče istezanje želuca kroz unesenu hranu i posebne sastojke poput začina ili proteini.
3. crijevna faza (crijevna faza) To je takoreći mehanizam negativne povratne sprege kroz koji enzimi su pušteni iz dvanaesnika kada je prehrambeni himus tamo migrirao, što u konačnici ograničava proizvodnju želučane kiseline. Osim svoje glavne funkcije, naime denaturacije (cijepanja) proteini a time i probavu proteina, želučana kiselina aktivira enzim pepsinogen u pepsin, koji je tada također sposoban cijepati proteinske veze. Uz to, želučana kiselina postoji da ubija mikroorganizme s niskom pH vrijednošću od 1 do 1.5 na prazan želudac i 2 do 4 na punom želucu.
Osim želučane kiseline, želučani sok sadrži i druge tvari koje su bitne za probavu. To uključuje, na primjer, velik broj enzimi, uključujući pepsinogen ili pepsin iz glavnih stanica želuca, koji je odgovoran za razgradnju veza u proteinima. Nadalje, postoje i lipaze koje pomažu u probavi dijetalnih masti.
Također je važan unutarnji faktor koji se također proizvodi u potpornim stanicama, a potreban je za pravilnu apsorpciju vitamina B12 u tankog crijeva, tvoreći s njim kompleks koji štiti vitamin od uništavanja želučanom kiselinom. Druga važna komponenta želučanog soka je sluz. Mucini se, između ostalog, proizvode u površinskim i sekundarnim stanicama.
Oni pokrivaju čitav unutarnji zid želuca, štiteći ga od probave želučanom kiselinom. Bikarbonat, koji također proizvode površinske stanice, važan je doprinos zaštiti od želučane kiseline. Ako zaštitni mukozni sloj želuca napadnu određeni čimbenici kao što su: kiselost može dovesti do prekiseljavanja, pri čemu stanice želučanog zida napada želučana kiselina, što može dovesti do razvoja gastritisa.
U slučaju napadnutog želuca sluznica, razvoj želuca Raka je također favorizirano. Također je moguće da ako donji ezofagealni sfinkter ne funkcionira pravilno ili ako dođe do prekomjerne proizvodnje želučane kiseline, može ući u jednjak, što dovodi do spaljivanje bol, također poznat kao gorušica. Trajno oštećenje površine jednjaka dovodi do tzv refluks dugoročno. Da bi se ograničilo lučenje želučane kiseline, obično se padne na takozvane inhibitore protonske pumpe kao što je Omeprazol®, koji sprečavaju transport H + iona iz stanica u lumenu želuca, a time i stvaranje klorovodične kiseline.
Koriste se oboje za upala želučane sluznice i gorušica, stanje nedovoljne ili potpuno nedostajuće proizvodnje želučanog soka naziva se achylya. Ova se bolest obično razvija u kontekstu komplikacija karcinoma želuca.
Budući da se više ne može postići odgovarajuća probava, oboljeli pate od ponovljenih bolesti proljev i (zbog nedostatka apsorpcije unutarnjeg faktora, a time i vitamina B12, koji je važan za stvaranje crvene krv Stanice) anemija (perniciozna anemija).
- Konzumiranje alkohola
- siguran bolova (npr. Ibuprofen®)
- Komponente hrane kao što su tanini (npr. Sadržani u zrnu kave)
- Ostri začini
- Infekcija bakterijom Helicobacter pylori
