Uvod
Za mnoge ljude odvojenost od partnera velika je prekid u njihovoj emocionalnoj dobrobiti. Pogotovo nakon dugotrajnih veza, razdvajanje je posebno stresna situacija. Tuga je normalna reakcija na takav događaj, ali gdje je granica između tuge i depresija? Kada bih trebao početi tražiti pomoć i gdje je mogu dobiti? Na sva ta pitanja daje se odgovor u sljedećem članku.
Kako mogu prepoznati da patim od depresije nakon razdvajanja, a ne samo od "normalne" boli zbog razdvajanja?
Često prijelaz između bol odvajanja i depresija je tekućina, što otežava dijagnosticiranje depresije. U tom je kontekstu vremenska komponenta posebno važna. Klinička depresija naziva se kliničkom depresijom samo ako emocionalna uznemirenost traje najmanje dva tjedna.
Klasični bol razdvajanja obično se uglavnom smirilo nakon ovog razdoblja. Postoje dijagnostički kriteriji za depresiju koje je utvrdio WHO (Svijet Zdravlje Organizacija). Razlikuju se glavni i sekundarni kriteriji koji se uzimaju u obzir za dijagnozu.
Glavni kriteriji uključuju depresivno raspoloženje Gubitak voznje Gubitak interesa i neraspoloženje Ako barem dva od ovih glavnih simptoma traju najmanje dva tjedna, to se smatra pokazateljem depresivne epizode. Uz to, SZO uzima u obzir sljedećih sedam sekundarnih kriterija: smanjena sposobnost koncentracije i poremećaji pažnje smanjeno samopoštovanje osjećaj manje vrijednosti i krivnje osjećaj bespomoćnosti i beznađa samoubilačke misli ili radnje poremećaji spavanja smanjen apetit Ako postoje barem dva sekundarna simptoma uz dva glavna simptoma tijekom najmanje dva tjedna, ovo se naziva i blagom depresijom. Ako su prisutna tri glavna simptoma i najmanje pet sekundarnih kriterija, može se postaviti dijagnoza teške depresije, što je u načelu pokazatelj stacionarnog liječenja.
Pogođeno je osobi teško razlikovati jesu li simptomi istiniti ili ne. To je zbog činjenice da ljudi s depresivnom dispozicijom imaju poremećenu samo percepciju i stoga ne mogu pouzdano postaviti samodijagnozu. Iz tog je razloga osobito važno posavjetovati se s obiteljskim liječnikom ili ambulantno psihijatar ako postoji sumnja na depresivnu bolest. - Depresivno raspoloženje
- Avolicija
- Gubitak interesa i bez radosti
- Smanjena sposobnost koncentracije i poremećaji pažnje
- Sniženo samopoštovanje
- Osjećaj manje vrijednosti i krivnje
- Bespomoćnost i beznađe
- Suicidalne misli ili postupci
- Nesanica
- smanjen apetit
Koji se popratni simptomi mogu pojaviti?
Uz gore spomenute simptome, koji se uglavnom odnose na psihu, mogu postojati i fizički simptomi, ali oni su uzrokovani depresijom. Pacijenti s depresijom mogu reagirati i povećanim i smanjenim unosom hrane. To rezultira ili debljanjem ili gubitkom kilograma.
Uz to, pacijenti često prijavljuju poremećen san. Razlikuju se poteškoće u uspavanju i poteškoće u prespavanju. Osobe s depresijom imaju problema sa zaspanjem i probudom rano sljedećeg jutra, pa se rijetko osjećaju dobro odmornima.
Uz to, depresivno raspoloženje može dovesti do nepravilnosti u radu crijeva i mokrenju. Oba zatvor a mogući su i proljev. Nije za podcijeniti ni gubitak seksualnog interesa ili seksualnog funkcioniranja, što je posebno mučno, posebno kod muškaraca.
Gubitak pogona jedan je od glavnih simptomi depresije te se stoga često javlja u pogođenih bolesnika. Općenito, bezvoljnost je nemogućnost motiviranja za obavljanje različitih aktivnosti. U ozbiljno depresivnih osoba to ide toliko daleko da se ponekad više nisu u stanju nositi sa svojim svakodnevnim životom i, primjerice, više nisu u mogućnosti osigurati si dovoljno hrane ili slijediti osobnu higijenu.
Umor u depresivnih bolesnika često je posljedica poremećenog sna. S jedne strane, pacijenti teško zaspu, a s druge strane pate od ranog buđenja. To znači buđenje više od dva sata ranije prije uobičajenog vremena ustajanja.
Oba ova čimbenika dovode do toga da pacijenti spavaju premalo i stoga se ujutro ne osjećaju dovoljno odmorno. Kao rezultat toga, pacijenti brzo uđu u začarani krug, jer sada provode dosta vremena u krevetu danju kako bi nadoknadili nedostatak sna noću. To dovodi i do poremećenog dnevno-noćnog ritma, što zauzvrat pogoršava noćni san, i do sve veće socijalne izolacije.
Depresivno raspoloženje i tuga su srž simptomi depresije. Pogođeni teško shvaćaju pozitivne misli i tako se gube u svojoj tuzi. Često se pacijentove misli vrte samo oko negativnih emocija i skloni su razmišljanju. Loše raspoloženje pacijenti doživljavaju kao vrlo neugodno i tako predstavlja najveći dio patnje.
