Auskultacija predstavlja jednu od najvažnijih osnovnih tehnika liječničkog pregleda. Teško da se ikakva temeljita dijagnoza odvija bez pomoći ove metode.
Što je auskultacija?
Auskultacija je u kolokviju poznat kao slušanje. U tom procesu ispitivač snima zvukove tijela kroz svoje uho; ako je potrebno, koristi dodatne pomagala kao što je stetoskop. Riječ "auskultacija" vuče porijeklo iz latinske riječi "auscultare", što znači "pažljivo slušati". Upravo se to događa tijekom auskultacije, koja je u kolokviju poznata i kao slušanje. Ispitivač snima tjelesne zvukove putem uha, ako je potrebno, koristeći dodatne pomagala kao što je stetoskop. Metoda auskultacije koristila se od davnina za dijagnosticiranje različitih bolesti organa. U početku jednostavnim stavljanjem uha na koža dotičnih organa slušali su se zvukovi potonjih. To se naziva i izravnom auskultacijom. Tada je u 19. stoljeću postala moguća neizravna auskultacija, jer su se u to vrijeme prvi put pojavile ušne trube. Utemeljitelj ove tehnike bio je francuski liječnik René Laënnec, koji je kao osobni liječnik bio odgovoran za zdravlje Napoleona Bonapartea. Uređaji za neizravnu auskultaciju kontinuirano su se poboljšavali, što je rezultiralo stetoskopom kakav danas poznajemo. Kroz ugradnju moderne membrane, diferencirana procjena mnogih organa poput srce, pluća ili trbuh sada su mogući s ovim.
Funkcija, učinak i ciljevi
Najčešće se koriste srčana i plućna auskultacija. To su obično dio osnovnog liječničkog pregleda. Tijekom plućne auskultacije, ment snimaju se zvukovi, kao i svi sekundarni zvukovi. To može pružiti tragove za daljnje dijagnostičke postupke. Za auskultaciju pluća, pacijent zauzima mjesto na stolici podesivoj po visini i svlači gornji dio tijela. Zatim se od njega traži da duboko udahne i odahne sa svojim usta otvoren. Ispitivač bi trebao slijediti fiksni obrazac kako ne bi zaboravio bilo koja područja. Široko se koristi postupak od kranijalnog do kaudalnog i prvo leđnog, a zatim trbušnog. Laički rečeno, to znači da se auskultacija vrši od vrha do dna i prvo straga, a zatim sprijeda. Kako bi se mogle uočiti bočne razlike, auskultacija se uvijek izvodi prvo lijevo, a zatim desno na istoj visini. Udisanje i zvukovi izdisaja čekaju se kako bi se mogla u potpunosti procijeniti ventilacija Uvjeti. Tijekom srčane auskultacije, srce snimaju se zvukovi. U zdravih odraslih osoba dvoje srce zvukovi su čujni. Označavaju početak i kraj sistole, tj. Faze izbacivanja srca. U djece mogu biti dvije dodatne zvukovi srca. Ako se nalaze kod odraslih, to uvijek ukazuje na patologiju stanje, mrmljanje srca mora se razlikovati od zvukovi srca, koji su uvijek patološki i stoga ih je potrebno dodatno pojasniti. Za auskultaciju srca, pacijent može sjediti, stajati ili ležati. Standardna auskultacija vrši se u pet različitih točaka na grudi zid. U svakoj od tih točaka zvuk jedne od četiri srčane valvule može se posebno dobro čuti. Iznimka je točka Erb koja se nalazi na razini trećeg međurebrnog prostora, paraternalno s lijeve strane. Ovdje se svi ventili mogu čuti istovremeno volumen. Stoga ispitivač ovdje može dobiti pregled srčane funkcije. Da bi otkrio mogući deficit pulsa, ispitivač palpira radijalni puls, tj. Puls na ručni zglob, paralelno s auskultacijom. Bolesti trbušne šupljine dijagnosticiraju se uz pomoć auskultacije abdomena. Trbuh je mentalno podijeljen na četiri kvadranta, koja se zatim slušaju jedan za drugim stetoskopom. Posebnu pozornost treba obratiti na zvukove crijeva i krvnih žila. I nedostajući i prejaki zvukovi pokazatelji su bolesti. U ovom slučaju, crijevna opstrukcija je često uzrok. Međutim, ponekad se mogu i auskultatizirati zvukovi protoka. To su pokazatelji patoloških promjena u aorti, tj. Glavnoj arterija. U trudnica auskultacija trbuha također služi za otkrivanje fetusa zvukovi srca. Napokon, postoje i druga područja u kojima auskultacija može biti korisna. Na primjer, auskultacija ogrebotina koristi se za određivanje granica organa. Moguća je i auskultacija karotide. To se može koristiti za procjenu stanje karotidnih arterija.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Osobito srčana i plućna auskultacija i dalje su standardno korištene metode za obavljanje osnovnog liječničkog pregleda. Prednosti su uglavnom u tome što metode praktički nemaju nuspojave, neinvazivne su i jeftine te još uvijek pružaju puno informacija koje su vrlo pogodne za planiranje daljnje dijagnostike koja će možda biti potrebna. Auskultacija trbuha također igra važnu ulogu u primarnoj dijagnozi bolesti koje su ponekad opasne po život. Međutim, danas se dijagnoza gotovo uvijek nadopunjuje naprednim metodama, budući da su sada dostupne brojne vrste instrumentalne dijagnostike. U većini slučajeva, kada se otkrije patologija, an ultrazvuk pregled se izravno naručuje, što omogućava ispitivaču da dobije puno precizniju sliku o stanje pri ruci. Tehnike poput auskultacije ogrebotina danas se čak rijetko izvode, jer sonografija služi istoj svrhu, a pritom je puno preciznija. Auskultacija karotida također se često odbacuje, a umjesto nje se izravno vrši sonografski pregled, jer to daje značajniju sliku stanja stijenke krvnih žila i krv teći. Ipak, auskultacija se i dalje smatra jednom od osnovnih medicinskih tehnika zbog svojih brojnih prednosti i često se koristi u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
