Psihodinamička maštovita Terapija traume (PITT) je, prema njemačkom psihoanalitičaru Luise Reddemann, prvenstveno namijenjen liječenju ljudi s složenim posljedicama traume. Temelji se na psihoanalitičkim konceptima. Od 1985. godine PITT se pojavio kao postupak u kojem terapeuti preuzimaju prateću ulogu, prvenstveno radi razvijanja i promicanja pacijentovih sposobnosti samoprihvaćanja, samo-smirivanja i samotješenja.
Što je psihodinamička maštovita terapija traumom?
Psihodinamička maštovita Terapija traume (PITT) je kratkotrajna psihološka psihodinamika psihoterapija. To je metoda koja se danas često koristi u zemljama njemačkog govornog područja za pacijente sa složenim obrascima posttraumatskih poremećaja u stacionarnom liječenju. PITT se razvio iz potreba povezanih s praksom i na njega su utjecali drugi postupci. Stoga bi se psihoterapijskim postupcima mogle pružiti mogućnosti primjene prilagođene traumi. Središnja briga PITT-a prvenstveno je poboljšanje samoregulacije pacijenta.
Funkcija, učinak i ciljevi
Psihodinamička maštovita Terapija traume (PITT) je prilično nježna terapijska metoda koja je posebno dizajnirana za ljude koji su duboko ozlijeđeni i time traumatizirani fizičkim ili psihološkim nasiljem. Traume ostaju u memorija, zbog čega pacijenti pate od kronične traumatičnosti stres. Budući da su povezani s vrlo snažnim osjećajima, često se razdvajaju (disocijacija). Na taj bi način nečiji ego trebao biti zaštićen od toga da ga preplavi previše negativnih osjećaja. Međutim, trauma u tom procesu nije riješena. PITT može poboljšati vlastiti osjećaj sigurnosti i psihološku stabilnost. Pacijentima treba omogućiti bolju kontrolu i integriranje nastalih afekata umjesto daljnjeg razdvajanja. Tako se može izbjeći daljnja retraumatizacija. Veliki dio pacijenata s poremećajima u osobnosti zabrinut je za relacijske traume. To znači više od traumatičnog događaja. Umjesto toga, to je obično poremećen odnos sa središnjim značajnim osobama u pacijentovoj okolini tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Obrasci odnosa iz ranijih vremena proživljavaju se u trenutnim vezama. Posebno traumatizirajuća iskustva vezanosti često razvijaju poremećene mehanizme samoregulacije. Razvijaju se obrambeni mehanizmi protiv određenih osjećaja, što zauzvrat utječe na percepciju okoline i samopercepciju. Suzbijaju se vlastite želje i čežnje. U današnje se vrijeme pretpostavlja da se čak i nesigurni ili neorganizirani stilovi vezanosti mogu kasnije razviti u sigurnu vezanost. To zahtijeva povjerenje i jačanje terapijskog odnosa, kao i promicanje pacijentovih samoregulacijskih moći. Terapeut prati taj proces i preuzima ulogu pomoćnika ravnatelja. Pacijenti bi trebali aktivno surađivati u ponovnom otkrivanju svojih skrivenih moći. U PITT-u bi pristupi jačanju ega trebali prethoditi stvarnom djelu iz snova. Odvajanje određenih osjećaja traumatiziranog pacijenta koristi se kao stabilizirajući čimbenik. Pacijenta treba naučiti pomoću mašte, tj. Moći mašte, da je osjećaj razdvojenosti koristan i koristan te da treba ponovno stupiti u kontakt s njim. Odvojeni dijelovi nazivaju se unutarnjim djetetom u terapija, koji se također naziva dječjim ili ranjenim dijelovima pacijenta. Ti dijelovi zahtijevaju, kao što je slučaj sa stvarnim djetetom, sigurnost, zaštitu, pažnju i podršku. Samo se na taj način mogu razviti u zdrave dijelove i moguće je svjesno se distancirati od njih u maštovitim vježbama. Mašta je prikladna za povezivanje uma i osjećaja i za razmatranje tijela u terapijskom radu bez dodirivanja. Naglasak je stavljen na svjesnu svijest i prepoznavanje tjelesnih potreba. To pomaže pacijentu da se uključi u iscjeliteljske osjećaje i ideje. Ova faza terapija naziva se i fazom stabilizacije ili fazom jačanja ega. Tek nakon toga slijedi faza stvarnog suočavanja s traumom, u kojoj se ona obrađuje. Pacijent bi trebao djelovati sa sigurne udaljenosti. U tu svrhu zamišlja, na primjer, da događaje promatra iz zraka ili kao filmski gledatelj na ekranu. Na taj je način moguće suočiti se s traumom bez ponovnog buđenja stresnih osjećaja. Konačno, treća faza integracije govori o suočavanju s stres-provociranje osjećaja poput srama ili krivnje, opraštanje sebi u tom procesu i mirenje s njima. Opet se koriste mašte, slike i rituali. Kasnije se očekuje da pacijent samostalno primjenjuje naučene vježbe, a idealno je da to i učini dovesti do ponovno ispunjenog sudjelovanja u životu. Metode psihodinamičke maštovite traume Terapija koriste se u psihotraumatologiji za posttraumatske stres poremećaj, složeni posttraumatski stresni poremećaj i granični poremećaj ličnosti a može se kombinirati s raznim drugim oblicima terapije. PITT je razvijen posebno za kratko trajanje liječenja, poput bolničke ambulantne skrbi. Dječji i adolescentni terapeut Andreas Krüger prilagodio je PITT za liječenje traumatizirane djece i adolescenata (PITT-KID).
Rizici, nuspojave i opasnosti
Do danas je provedeno malo istraživanja o učinkovitosti psihodinamične maštovite terapije traumom. Dokazi o učinkovitosti PITT-a pronađeni su u jednoj studiji. Liječena skupina pacijenata pokazala je značajno veću elastičnost od skupine pacijenata koji su primali psihoterapijski i psihijatrijski tretman. Veća djelotvornost pokazala se posebno u kronično traumatiziranih bolesnika. Zbog nedostatka studija, učinkovitost PITT-a i njegova specifična indikacija zacjeljivanja u liječenju teško traumatiziranih pacijenata do sada se nije temeljila na empirijskim dokazima. Ipak, ova se terapijska metoda pokazala u praksi. Posebne značajke PITT-a su jačanje resursa, velika vrijednost terapijskog odnosa te individualno planiranje i provedba liječenja. Nema dokaza o rizicima, nuspojavama ili opasnostima.
