Provjera slušnog aparata

Provjera slušnog aparata obvezan je dio ugradnje slušnog aparata. S jedne strane, provjera ročišta pomagala služi za procjenu njihove tehničke funkcionalnosti, tj. ponašaju li se uređaji po želji. S druge strane, služi za određivanje uspjeha s obzirom na poboljšanje slušanog stanja pacijenta. Nadalje, audiometrijski testovi (testovi sluha) omogućuju optimalno podešavanje uređaja, čime se povećava korist za pacijenta. Indikaciju za slušni aparat prethodno je dao ENT (uho, nos i grlo) liječnik. Montažu uređaja obavlja stručnjak za slušnu njegu, koji je odgovoran za sljedeće zadatke:

  • Savjeti o dodatnim komunikacijskim pomagalima
  • Upute za uporabu uređaja
  • kontrola
  • Usluge popravka
  • Usluge

Na kraju, pregled provodi liječnik ORL-a, koji između ostalog provjerava uspjeh ugradnje uz pomoć govornog audiometrijskog pregleda (razumijevanje brojeva i riječi u različitim glasnoćama). Sljedeći tekst daje pregled postupka provjere slušnog aparata.

Indikacije (područja primjene)

  • Provjera funkcije slušnog aparata
  • Potvrda (potvrda) uspjeha ugradnje za pacijenta.

Kontraindikacije (kontraindikacije)

Ne postoje apsolutne kontraindikacije za provjeru slušnog aparata, što bi se trebalo smatrati obveznim dijelom opreme za slušni aparat. Pacijent treba biti fizički spreman i kooperativan za ovaj izborni rutinski pregled.

Postupak

Dostupni su razni testovi i postupci za probir slušnog aparata. Pojedinačni se testovi razlikuju u pogledu razine slušnog sustava (sinonim: slušni sustav) koji ispituju. Pregled perifernog slušnog sustava (npr slušni kanal) je prvenstveno pogodan za provjeru funkcionalnosti sluha pomagala, dok su ispitivanja koja se tiču ​​središnje obrade zvučnih signala ili razumijevanja govora prikladnija za kvantificiranje uspjeha ugradnje. Sljedeći popis prikazuje takve postupke poredane u odnosu na uzlaznu slušnu obradu (tj. Od periferne do središnje):

  • Mjerenje spojnice - određivanje elektroakustičkih svojstava slušnog aparata za tehničku kontrolu kvalitete.
  • Mjerenje mikrofona sonde - mjerenje zvučnog tlaka u perifernoj jedinici slušni kanal što je moguće bliže bubna opna kako bi se odredio zvučno učinkovit dobitak, a time i kvaliteta prijenosa pomoću slušnog aparata.
  • Mjerenje refleksa na Stapediusu* - mjerenje volumen što dovodi do aktiviranja stapedius refleksa (refleksa koji služi kao zaštita od buke i smanjuje prijenos zvuka iz bubna opna do osikula.).
  • Audiometrija moždanog debla (ABR) * - U ovom pregledu električni signali se izvode unutar slušnog puta sustava mozak. Iz toga se mogu izvući zaključci o stanje sluha pacijenta (ABR se izvodi, ako je naznačeno, prije propisivanja slušnog aparata kako bi se isključio takozvani retrokohlearni poremećaj, kakav je uzrokovan akustična neuroma (sinonim: akustični švanom; benigni (benigni) tumor koji nastaje iz Schwannovih stanica vestibularnog dijela VIII. kranijalnog živca, slušnog živca, slušnog živca i vestibularni živac). Kranijalni živac, slušni i vestibularni živci (vestibulokohlearni živac), a nalazi se u cerebelopontinskom kutu ili unutarnjem slušni kanal)).
  • Audiometrija zvučnog praga * (određivanje praga sluha) - određivanje praga sluha za čiste tonove (sinusoidni tonovi) u intervalima od oktave ili pola oktave (između 125 i 8,000 Hz), odnosno granica između zvučnog i nečujnog zvuka.
  • Određivanje MLC-a (engleski: „najudobnija razina“) i SAD-a (prag nelagode predstavlja prijelaz iz „i dalje ugodno glasno“ u „preglasno“).
  • Skaliranje glasnosti - Pomoću ovog pregleda uspjeh pojačanja pomoću slušnog aparata može se provjeriti na osnovi frekvencije.
  • Govorna audiometrija u mirovanju - ispitivanje razumijevanja govora.
  • Ispit usmjerenog sluha
  • Govorna audiometrija u buci
  • Subjektivna procjena uspješnosti njege od strane liječnika i pacijenta.

* Ovi se postupci prvenstveno koriste prije propisivanja slušnog aparata.

Posebna uloga pridaje se audiometrijskom pregledu govora, jer je obnavljanje razumijevanja govora, a time i sudjelovanje u bilo kojoj vrsti komunikacije središnji cilj ugradnje slušnog aparata. U tu svrhu cilj je pomaknuti maksimalno razumijevanje govora u raspon uobičajenog svakodnevnog govora, koji je u rasponu od oko 65 decibela. Za govorno audiometrijsko ispitivanje u mirovanju obično se koristi Freiburger-Eininsilbertest. Ovaj test sastoji se od 20 skupina od po 20 jednosložnih riječi (jednosložnih riječi), koje se koriste za ispitivanje sposobnosti razumijevanja govora ili diskriminacije. Pri različitim volumenima ispitivanja (60, 80 i 100 dB), test ne samo da utvrđuje čuje li pacijent nešto, već i razumije li slogove. Prema rezultatima, ročište pomagala može se prilagoditi i provjeriti kvaliteta sluha. Da bi se dobila realističnija metoda procjene razumijevanja govora, audiometrija govora izvodi se u šumu: To se može učiniti, na primjer, uz pomoć Oldenburškog testa rečenica (OLSA). Pacijentu se nude rečenice kao signal, a istodobno se prenosi smetnja. Određuje se omjer signala i šuma pri kojem se pravilno razumije 50% riječi. Uz takve preglede, naravno mora se provjeriti i prikladnost minđuše i sposobnost pacijenta da se nosi s njom. Nadalje, snimanje pacijentove subjektivne procjene uspješnosti ugradnje osnovni je dio provjere slušnog aparata. Često se subjektivno slušno iskustvo razlikuje od objektivno izmjerenih vrijednosti, tako da je za postizanje optimalnog uspjeha u liječenju potrebno sustavno precizno podešavanje. Ovisno o zdravstvenoj situaciji pacijenta, kao i o vrsti slušnim aparatima, redovita kontrola slušnih pomagala individualno se prilagođava pacijentu. Pogotovo je u djece redovito uklapanje od velike važnosti, jer je sposobnost sluha izravno povezana s razvojem govora.

Moguće komplikacije

Tijekom provjere slušnog aparata ne očekuju se relevantne komplikacije. Treba istaknuti samo neuspjeh ugradnje slušnog aparata, tako da se u sljedećem slučaju može očekivati ​​ponovna procjena (ponovna procjena nalaza) istog.