Prosudba oblikuje percepciju i kao nesvjesni i kao svjesni proces. Ovaj je prirodni dio percepcije relevantan kao funkcija filtriranja, na primjer, i stoga je uzrok selektivnosti perceptivnog procesa. Pogrešno prosuđivanje prisutno je, na primjer, kod osoba s dismorfofobijom.
Što je prosudba?
Prosudba oblikuje percepciju i kao nesvjesni i kao svjesni proces. Ljudske percepcijske strukture omogućuju ljudima da oblikuju sliku situacija i svog okruženja. Iz perspektive evolucijske biologije, percepcija je sinonim za šansu za preživljavanje. Njegova osjetila određuju prepoznaje li čovjek na vrijeme opasnosti i prilike i na temelju toga može prijeći na reakciju nalik na reakciju. Proces percepcije usko je protkan procesom prosuđivanja upravo iz tog razloga. Nemoguće je opažati bez donošenja presuda. Percepcija nije samo prva instanca formiranja mišljenja o situaciji i okolišu, već se i sama odvija na temelju procesa filtriranja, a time i nesvjesnih prosudbi. Taj je fenomen poznat kao selektivna percepcija. Od svih podražaja koji utječu na nas odabiremo ono što se opaža i što uopće doseže ljudsku svijest. Zbog ogromnog broja trajno djelujućih podražaja, takvi postupci filtriranja neophodni su kako ne bi preplavili mozak s podražajima. Kao postupak filtriranja, procjena podražaja je procjena relevantnosti, koja se prvenstveno vrši prema prethodnom iskustvu. Istodobno, programi kognitivnog prosuđivanja također igraju ulogu u daljnjoj obradi percepcija koja dopiru do svijesti. Ovi programi prosudbe uglavnom odgovaraju zračenju, halo efektu i pripisuju dominaciju te pomažu u svjesnom formiranju mišljenja o onome što se opaža.
Funkcija i zadatak
Procesi filtriranja i nesvjesne prosudbe u percepcijskom sustavu omogućuju ljudima da percipiraju samo ono što se smatra relevantnim u trenutnoj situaciji. Uzorci igraju povećanu ulogu u ovom procesu, posebno oni čija se složenost nalazi između savršene simetrije i apsolutnog nedostatka strukture. Iz tog razloga ljudi, na primjer, ispuštaju otkucaje sata sve dok se ne probije monotonija. Isto tako, zbunjeni zvuk kiše izvan prozora prigušen je sve dok se u njemu ne prepoznaje struktura uzorka. S gledišta evolucijske biologije, nesvjesno traženje uzoraka pomoglo je ljudima da prežive. Činjenica da može prepoznati obrasce djelomično je odgovorna za njegovo preživljavanje. Ali nije samo potraga za uzorcima ono što oblikuje ljudsku percepciju kao filtar. Osobna iskustva, očekivanja, interesi i stavovi ljudi također igraju ulogu u procjeni i odabiru dolaznih osjetilnih utisaka. Na primjer, socijalizacija se može imenovati kao prvi filtar procjene. Uz obrazovanje, iskustva s vlastitom obitelji, školom i krugom prijatelja ili radnom grupom oblikuju čovjekove vlastite svjetonazore i vrijednosti. Poput načina razmišljanja, način opažanja već je oblikovan tim iskustvima. Uz vrijednosti i mišljenja, socijalno okruženje oblikuje, na primjer, interese i predrasude, koji svi stupaju na snagu kao prosuđujući filtri opaženih osjetilnih utisaka. Primjerice, pažnja se usmjerava na temelju interesa. Iz tog razloga ljudi imaju tendenciju vidjeti što posjeduju ili barem ono s čime su se već bavili. Presudna instanca percepcije smatra da su poznate ili očekivane stvari posebno relevantne u ovom kontekstu. Drugi filtar prosudbe su osjećaji. Emocionalno pozitivna veza s osobom omogućuje joj da prepozna pozitivno u svim postupcima iste. Isto vrijedi i obrnuto. Osim toga, ekstremni strah ili velika nervoza obično oblikuju percepciju pojačavanjem osjetila. S evolucijsko-biološkog gledišta, ovaj je fenomen opet povezan s povećanom potražnjom za pažnjom i spremnošću za reagiranje u opasnim situacijama. Okoliš ljudskog bića također utječe na nesvjesnu procjenu perceptivnih podražaja, posebno na socijalnu ulogu ili situacijske strukture moći. Kroz te filtre osjetilni organi uzimaju samo dio svih mogućih podražaja. U osjetilnom memorija, percepcije se ispituju zbog njihove korisnosti i, kada se prepozna korisnost, prelaze u kratkotrajnu memoriju za daljnju obradu. Daljnja obrada odgovara fragmentaciji podataka u male jedinice. Te se jedinice obrađuju zasebno i, na primjer, pojačavaju, ublažavaju ili procjenjuju prije nego što se ponovo sastave. Jedan od programa kognitivne prosudbe za ovaj proces je, na primjer, dominacija atributa, što jednu osobinu čini odlučujućim čimbenikom za formiranje mišljenja. Na temelju prosudbe zračenjem, ljudi zaključuju iz svojstava jedne značajke na druge značajke, a zbog halo efekta, postojeće presude određuju prosudbu novih percepcija i njihovih pojedinačnih svojstava.
Bolesti i tegobe
Presuda percepcija može se poremetiti na razne načine. Budući da je oblikovan iskustvom i socijalizacijom, traumatični događaji, na primjer, mogu dovesti do grotesknih prosudbi osjetilnih podražaja. Psihologija se bavi takvim perceptivnim poremećajima. Dismorfofobija se može spomenuti kao primjer poremećene percepcijske prosudbe. Ovaj tjelesni dismorfični poremećaj uzrokuje poremećenu samopoimanje. Vlastiti izgled ocjenjuje se neispravnim. Oni koji su pogođeni žive u strahu od svoje prividne ružnoće i u skladu s tim apsurdno reagiraju na svoju okolinu. Mnogi pogođeni već imaju negativan stav prema vlastitoj osobi prije bolesti. U takvom slučaju pogođena osoba u ogledalu vidi što u konačnici očekuje od sebe, naime ružnoću. Pacijenti razvijaju mržnju prema vlastitom tijelu i opetovano se doživljavaju u zrcalu kao užasno "ja". Realna procjena vlastite osobe i povezanih percepcija za njih je nemoguća. Njihova okolina često doživljava pogođene osobe kao privlačne, ali za same pogođene osobe slika vlastitog tijela povezana je s gađenjem. Dakle, postoji velika neusklađenost između slike o sebi i vanjske slike. U javnosti se pogođeni često osjećaju neprestano promatranima i preziranima, što dovodi do straha od kontakta s drugim ljudima. Bolest često započinje tijekom puberteta, kada su adolescenti često vrlo nesigurni u vlastiti izgled. U nekim slučajevima psihološke ozljede uzrokovane okolišem igraju povećanu ulogu u razvoju bolesti i postaju toliko ukorijenjene da ulaze u filtar percepcije kao faktor prosudbe. Sličan je primjer perceptivnog iskrivljenja sebstva koje se događa zbog poremećene percepcijske prosudbe anoreksija.
