U prošlosti je bilo nekoliko pokušaja klasifikacije CMD-a. Često su se klasifikacije pokazale previše nepreciznima, poput Helmiko indeksa (1974).
Danas je u Hrvatskoj dostupno kraniomandibularna disfunkcija podijeljen je u tri skupine prema uzrocima simptoma.
- Primarni dento- / okluzogeni uzrok - povezan sa zubima /okluzija-povezani (bilo kakav kontakt zuba maksile s zubi mandibule) uzroci.
- Primarni miogeni uzrok - uzroci povezani s mišićima.
- Primarni artrogeni uzrok - uzroci povezani sa zglobovima.
Istraživački dijagnostički kriteriji za temporomandibularne poremećaje (RDC / TMD) predstavljaju još jednu prihvaćenu klasifikaciju. Sustav koji su razvili kliničari, epidemiolozi i osnovni istraživači uzima u obzir i fizičke i bol-drugi psihološki parametri. Razlikuju se tri dijagnostičke skupine:
- Bol u predjelu muskulature čeljusti
- Miofascijalni (utječe na mišić (= mio) i njegov vezivno tkivo plašt (= fascial)) bol.
- Miofascialna bol s ograničenim otvaranjem čeljusti.
- Pomak zglobnog diska (fibro-hrskavičasti zglobni disk; pričvršćen je na zglobnu čahuru i dijeli zglobnu šupljinu u dvije komore)
- Iščašenje diskusa zgloba (pomicanje hrskavičnog diska prema naprijed iz normalnog položaja) uz smanjenje (povratak u (gotovo) normalan ili normalan položaj) tijekom otvaranja čeljusti
- Pomak diska bez smanjenja s ograničenim otvaranjem čeljusti.
- Pomak diska bez smanjenja bez ograničenog otvaranja čeljusti
- Artralgija, artritis, osteoartritis
- Artralgija (bol u zglobovima)
- Artritis (upala zgloba) temporomandibularnog zgloba.
- osteoartritis (degenerativna promjena; trošenje zgloba) temporomandibularnog zgloba.
RDC / TMD preporučuje Njemačko društvo za proučavanje boli (DGSS) za standardizirano bilježenje orofacijalne boli.
