Kako se dijagnosticira sljepoća lica?
Ako su nedostatak očnog kontakta i problemi s prepoznavanjem posebno izraženi u djetinjstvo, medicinsko i psihijatrijsko pojašnjenje provodi se zbog paralela s autizam gore navedeno. Ako djeca pokazuju normalan emocionalni i socijalni razvoj, autizam može se isključiti i dijagnoza lica slijepilo je napravljen nakon što su istraženi drugi uzroci. Međutim, ako djeca nisu posebno uočljiva, obično mogu dobro nadoknaditi svoj hendikep i lice slijepilo možda nikada neće biti službeno dijagnosticirana.
Ispitivanje na takozvanu prosopagnoziju (lice slijepilo) je često teško. Dijagnoza se također ne postavlja na temelju standardiziranog testa, već na temelju procjene liječnika o simptomima i ograničenjima osobe. Međutim, sigurno postoji potreba za takvim testom, kao što je slijepost prilično je nepoznat čak i među liječnicima i često se pogrešno dijagnosticira kao autistični poremećaj, posebno u djece.
Stoga istraživači razvijaju upitnike i testove slika kako bi jasno razlikovali prosopagnoziju od psihijatrijskih poremećaja poput autizam. U tim se postupcima, na primjer, pacijentima na računalu prikazuju lica poznatih ličnosti ili bliskih rođaka koji bi ih trebali prepoznati i opisati prepoznate karakteristike. Slijepim licima je teško to učiniti i više se usredotočiti na značajke poput kosa ili položaj glava umjesto stvarnog lica.
Nažalost, takve serije slika nisu uvijek smislene, jer su poznate osobe prepoznate zbog istaknutih karakteristika unatoč slijepost. Preciznije rezultate pružaju slike nepoznatih osoba na kojima linija kose, vrat a ostatak tijela je odsječen i stoga se može vidjeti samo lice. Te se fotografije ispitnim osobama prikazuju nekoliko puta i trebale bi reagirati ako prepoznaju lice.
Slijepim licima je vrlo teško to učiniti i mogu razlikovati samo ljude koji imaju različitu boju kože ili spol, na primjer. Samim tim se crte lica ne mogu razlikovati od ovih slika slijepih osoba. Ipak, takvi čisto slikovni testovi uvijek moraju biti nadopunjeni stručnim savjetovanjem u kojem liječnik upoznat s kliničkom slikom analizira tipične situacije u svakodnevnom životu, jer se moraju isključiti drugi uzroci problema s prepoznavanjem lica. Tako su, na primjer, pojašnjenje oštećenja vida ili drugi poremećaji percepcije dio testa. Budući da ljudi s prosopagnozijom mogu opažati i opisivati crte lica svojih bližnjih bez ograničenja, ali ne mogu im dodijeliti nikakav identitet i tako ih ne mogu prepoznati.
Svi članci iz ove serije:
