Dijagnoza i klasifikacija | Rak bubrega

Dijagnoza i klasifikacija

Neizbježno za otkrivanje i postavljanje bubrega Raka su fizički (klinički) pregled, ultrazvuk (sonografija), izlučujuća urografija (procjenjuje izlučivanje mokraće) i računalna tomografija (CT). Postoje dvije uobičajene klasifikacije po stupnju, TMN sustav i Robsonova klasifikacija. Obje se temelje na opsegu izvornog tumora (primarni tumor), limfa čvor ili udaljen metastazei diferencijacija tkiva (tj. kada se izvorno tkivo tumora još uvijek može identificirati).

Stadiranje utječe na daljnju terapiju i na prognozu pacijenta. TMN klasifikacija prema UICC / WHO (1997) Prije operacije, an angiografija (snimanje arterija), kavografija (gledajući donju šuplja vena) i MRI trbuha nisu obvezni. Tražiti metastaze, rendgen prsnog koša (grudi) u dvije ravnine, CT pluća, ili se napravi skeletni scintigram (nakupljanje radioaktivnih tvari u tkivu tumora).

  • T- primarni tumor: T1 (tumor ograničen na bubreg, <7 cm) T2 (tumor ograničen na bubreg,> 7 cm) T3 (infiltracija vene ili nadbubrežne žlijezde; detalji: a, b, c) T4 (infiltracija izvan fasade Gerota)
  • N- Regionalni limfni čvorovi: N0 (nisu napadnuti) N1 (pojedinačni, regionalni) N2 (> 1 regionalni LK) N3 (višestruka zaraza,> 5 cm)
  • M- udaljene metastaze: M0 (nema udaljenih metastaza) M1 (udaljene metastaze; kod organa)

Diferencijalne dijagnoze

Bubrežne ciste također može biti odgovoran za gore spomenute simptome. To se može pojasniti pomoću slikovnih postupaka kao što su :.

  • Sonografija (ultrazvuk)
  • CT (računalna tomografija)
  • MRT (magnetska rezonancija abdomena)

Terapija i prevencija

Doprinijeti prevenciji karcinoma bubrežnih stanica: U slučaju još nediferenciranog karcinoma bubrežnih stanica, standardna terapija je kirurško uklanjanje tumora (radikalna tumorska nefrektomija) zajedno s bubreg, nadbubrežne žlijezde i susjedni limfa čvorovi. Ako je potrebno, pogođeno krv posuđe uklanjaju se i zamjenjuju vaskularnom protezom (zamjena za vaskularne rezove). Operacija također ima prednosti u slučaju da već postoji metastaze: takozvani paraneoplastični simptomi (simptomi koji nisu izravno uzrokovani tumorom ili njegovim metastazama, ali su povezani s pojavom tumora; npr. povećani krv stopa sedimentacije 56%, anemija 36%), kao i tumora bol a krvarenje se smanjuje.

Mogu se ukloniti i pojedinačne metastaze. U bolesnika koji imaju samo jednog bubreg od početka je to samo djelomično uklonjeno. Lokalni recidiv, tj. Novi tumor na istom mjestu, ponovno se uklanja, ako je moguće.

Prednost adjuvantne terapije (naknadna kemo-, hormonska, zračenja ili slično) nije dokazana. Intervencije kojima nije cilj izlječenje već ublažavanje simptoma (palijativne intervencije) su uklanjanje metastaza iz pluća, mozak i kosti. Karcinomi bubrežnih stanica malo reagiraju na zračenje ili kemoterapija.

  • Suzdržavanje od pušenja
  • Izbjegavanje određenih skupina bolova (npr bolova koji sadrže fenacetin, npr. paracetamol)
  • Gubitak težine
  • Probir bolesnika s ozbiljnom bubrežnom slabošću Zatajenje bubrega (terminalna bubrežna insuficijencija), cistični bubrezi, von-Hippel-Lindau sindrom, tuberkulozna skleroza

Noviji razvoj je upotreba takozvanih "modifikatora biološkog odgovora", koji interveniraju kod pacijenta imunološki sustav na podržavajući način za liječenje tumora. Glasničke tvari iz imunološki sustav (interleukin-2, tumor nekroza faktori) koriste se za ograničavanje rasta tumorskih stanica i označavanje ih kao ciljeva za ubijanje stanica (citotoksični) T-limfociti i makrofagi (vlastite obrambene stanice tijela).

Ovi bijeli krv stanice (leukociti) osiguravaju da se tumorske stanice unište same (apoptoza) ili aktivno sudjeluju u uništavanju (npr. fagocitozom). Međutim, pozitivni učinci obično su prilično kratki i obično ne nadilaze uočene nuspojave. Mogu biti prikladni za palijativno liječenje.