Uvod
Cijepljenje protiv meningokoknih meningitis obično znači zaštitu protiv meningokoka. Meningokoki su bakterija sa znanstvenim nazivom Neisseria meningitidis. Javljaju se širom svijeta i pokreću a gnojni meningitis (bakterijski meningitis) ili a krv trovanje (sepsa) u slučaju infekcije.
Djeca mlađa od 5 godina i adolescenti su najosjetljiviji na infekcije. Posebno su pogođena djeca između 1 i 2 godine i adolescenti između 15 i 19 godina. Među bakterija postoje razne podskupine (serogrupe) kojima je cjepivo prilagođeno.
Na primjer, u Europi, a posebno u Njemačkoj, meningokoki serogrupe C javljaju se posebno često, zbog čega se zaštita od upravo ovih bakterija je posebno važno. Uz zaštitu od meningokoka, postoje i cjepiva protiv patogena Haemophilus influenzae tipa B i TBE (početkom ljeta meningoencefalitis), što također može uzrokovati meningitis. Cijepljenjem se kod većine djece sprječava meningokokna infekcija, a time i sve popratne i posljedične štete koje bolest može prouzročiti.
Osobito ako se terapija odgodi, to inače može dovesti do ozbiljnih progresija, na primjer, kod djece koja pate od razvojnih poremećaja ili paralize. Meningokokna infekcija je opasna bolest koja i dalje može dovesti do smrti usprkos dobroj medicinskoj skrbi u Njemačkoj. Kako bi se smanjio ovaj rizik, cijepljenje sve djece treba biti što potpunije.
Koliko često se mora primijeniti i osvježiti cijepljenje?
U Njemačkoj se koristi cjepivo koje sadrži dijelove vanjske ljuske bakterije i na taj način senzibilizira imunološki sustav na patogen. Kada se daje, takozvani imunološki memorija formiran je. To znači da imunološki sustav pamti komponente cjepiva, a time i patogena, te može odmah stvoriti obrambene stanice protiv meningokoka u slučaju ponovljene pojave.
Zbog ovoga memorija, potrebna je samo jedna doza cijepljenja za izgradnju učinkovite zaštite od infekcije. Najkasnije dva tjedna nakon primjene, zaštita od cijepljenja je aktivna i obično je nije potrebno naknadno osvježavati. Iznimka su ljudi s oslabljenim imunološki sustav ili slezena bolest.
U tim slučajevima cijepljenje treba redovito kontrolirati i po potrebi obnavljati. U drugim dijelovima svijeta cirkuliraju druge podskupine meningokoknog tipa. U visoko rizičnih bolesnika poželjno je docijepiti cjepivom koje pokriva još veći broj podskupina ako žele putovati u inozemstvo.
Cijepljenje protiv meningokoknih meningitis može se davati s navršenih 12 mjeseci. Od 2006. godine cijepljenje protiv meningokoknog meningitisa kod beba dio je preporuka za cijepljenje STIKO-a (Stalno povjerenstvo za cijepljenje, nadležni ured). Cijepljenje se klasično daje bebama u dobi od 12 mjeseci.
Razlog jednogodišnjeg razdoblja čekanja je dječji imunološki sustav. Kako bi se dobio imunološki tzv memorija da bi se izgradio, imunološki sustav se prvo mora razviti. Sjećanje je simbolički rečeno i znači da određene stanice imunološkog sustava pamte strukture bakterija koje su sadržane u cjepivu u inaktiviranom obliku.
Ako patogen sada ponovno uđe u tijelo, obrambene stanice mogu se izravno stvoriti, a infekcija ne izbija ili samo malo (npr. U obliku prehlade). Od navršene jedne godine života cijepljenje se može primijeniti u bilo koje vrijeme, pod uvjetom da nema intolerancije. Budući da meningokokne infekcije s pridruženim meningitisom najvjerojatnije utječu na bebe i dojenčad između jedne i dvije godine, kao i na adolescente, toplo se preporučuje rano cijepljenje.
U principu je moguće besplatno nadoknaditi cijepljenje protiv meningokoka do navršene 18. godine života, ako do danas nije provedeno. Od 18. godine nadalje moguće je da zakonski zdravlje osiguravajuće društvo može zahtijevati doprinos troškovima, ali osiguravajuća društva često pokrivaju ukupan iznos, posebno za mlade odrasle osobe. Preporučljivo je cijepljenje provoditi kao dio redovnih pregleda kod pedijatra u prvim godinama života kako se ono ne bi zaboravilo.
Malo je razlika u cijepljenju beba, mališana ili djece. Zaštita se jednako dobro gradi u svakoj dobi i nuspojave cijepljenja obično su lokalizirane. Izuzetno rijetko se javljaju jače nuspojave, vidi dolje "Nuspojave cijepljenja protiv meningitisa". Čimbenik koji je obično zanemariv, ali se može uključiti u planiranje cijepljenja je psihološki učinak cijepljenja na dijete.
U dobi dojenčadi ili dojenčadi, većina djece teško dobiva injekciju i ne opire se previše. U tako ranoj fazi obično nema sjećanja koja bi kasnije mogla uzrokovati fobiju liječnika ili injekcije. U djetinjstvo, percepcija mladih pacijenata postaje oštrija i cijepljenje kao i posjet liječniku mogu biti povezani bol. Ovakav stav može dalje stvarati velike probleme zdravlje briga o još uvijek mladoj osobi. Iako su takvi događaji prilično rijetki, ranim cijepljenjem mogu se spriječiti.
Svi članci iz ove serije:
