Metencefalon odn stražnji mozak dio je rombencefalona i sastavljen je od cerebelum i most (pons). Brojni centri i jezgre doprinose motoričkoj funkciji, koordinacijai učenje procesi. Patološku važnost za metencefalon imaju prvenstveno malformacije i lezije koje mogu dovesti do deficita u funkcionalnim područjima.
Što je metencefalon?
Metencefalon je dio mozak koji pripada rombičnom mozgu (rombencefalon). Budući da se metencefalon nalazi u stražnjem dijelu glava, poznat je i kao stražnji mozak. U zametak, živčana cijev predstavlja preteču čitavog čovjeka živčani sustav. Iz nje se u prvih 25 dana razvijaju takozvane cerebralne vezikule. Tijekom embrionalnog razvoja metencefalon tvori koherentnu strukturu kao 4. cerebralni mjehur, koji se tek kasnije dijeli na cerebelum i pons te naknadno tvori sitnije strukture.
Anatomija i struktura
Metencefalon se sastoji od dvije podjedinice: Cerebelum i Bridge (Pons). Mali mozak ima dvije hemisfere. U presjeku se mogu razlikovati tri sloja kore malog mozga, koji se ne samo histološki razlikuju, već i svaki sadrži određene vrste živci. Ispod kore, u moždini, nalazi se bijela tvar malog mozga, koju karakteriziraju brojna živčana vlakna. Ovdje se nalaze razne jezgre, koje predstavljaju čvorove u obradi informacija. Obuhvaćaju jezgru emboliformis (poznatu i kao nukleus interpositus anterior) i nukleus globosus (ili nukleus interpozitus straga), koji se nalaze blizu jedan drugog, jezgro dentatus i nukleus fastigii. Drugi dio metencefalona su pons ili most. Ova struktura sadrži brojne živčane putove i čini glavnu vezu između produljene moždine, leđna moždina, i periferne živčani sustav s jedne strane i ostatak mozak na drugoj. U ponsu se nalaze i razne jezgre: jezgre motorii, jezgre mosta (nuclei pontis), vestibularne jezgre (nuclei vestibulares) i nucleus sensibilis pontinus. Dio četvrte klijetke također je dio metencefalona; ovo je šupljina ispunjena tekućinom u mozak.
Funkcija i zadaci
Zadaci metencefalona razlikuju se ovisno o regiji; sveukupno, motoričke funkcije i koordinacija procesi su glavni fokus. Pons je uglavnom odgovoran za prijenos živčanih signala i u svojoj funkciji mosta predstavlja usko grlo središnje živčani sustav. Razne lubanjske živci potječu iz ponsa. Fiziologija sažima motoričke jezgre kao nuclei motorii. Oni igraju presudnu ulogu u koordinacija potpornih mišića i aktivni su, na primjer, tijekom hodanja. U jezgrama mosta (nuclei pontis) konvergiraju se živčana vlakna koja su uključena u učenje nove sekvence pokreta kao i u ispravljanju pokreta. U ponsu su također smještene vestibularne jezgre (nuclei vestibulares); oni međusobno povezuju informacije iz vestibularnog organa u unutarnjem uhu s drugim signalima i doprinose procesima koji zahtijevaju koordinaciju. Osim što podržavaju motoričke pokrete, pokreti očiju oslanjaju se i na vestibularne jezgre. Osjetilna vlakna trigeminalni živac konvergiraju se u jezgru sensibilis pontinus. Obrada ovih podražaja služi zaštitnim i obrambenim mehanizmima, na primjer, kada luk pare iritiraju oči. Mali mozak karakterizira velika raznolikost zadataka, koji još uvijek nisu u potpunosti istraženi. Njegove četiri jezgre, brojne sinapse i visoki ukupni živac gustoća - mali mozak sadrži polovicu svih neurona u mozgu - doprinosi učenje i surađuju s višim kognitivnim područjima. Uz to, mali mozak kontrolira brojne motoričke procese. Pritom kontrolira i vrlo fine mišiće koje ljudi trebaju govoriti. Koordinacija, potpora motoričkim vještinama, posturalne motorike i planiranje pokreta drugi su zadaci malog mozga. Specifični zadaci jezgara u malom mozgu uključuju kontrolu ciljne motoričke aktivnosti u jezgri dentatusa, najvećoj od jezgri u malom mozgu. Nucleus emboliformis i nucleus globosus također doprinose ciljanoj motoričkoj funkciji; uz to, podešavaju i podršku motoričke funkcije. Nukleus fastigii sudjeluju u posturalnoj motoričkoj funkciji - i u slučaju statičnih položaja i u dinamičkoj prilagodbi sekvenci pokreta. Posebna vlakna doprinose odgovarajućim prilagodbama za pokrete očiju.
Bolesti
Bolesti metencefalona manifestiraju se ovisno o zahvaćenom području. Trajna ograničenja obično proizlaze iz urođenih malformacija ili stečenih lezija zbog poremećaji cirkulacije, traumatska ozljeda mozga, udar, povećani intrakranijalni tlak, tumori i druge osnovne bolesti. Neurodegenerativne bolesti poput Multipla skleroza može utjecati i na metencefalon. Kod ove demijelinizirajuće bolesti, živčana vlakna gube izolacijski sloj zbog upala; kao rezultat, oštećena je obrada informacija. Može biti zahvaćen i mali mozak koji je dio metencefalona. Lezije zbog Multipla skleroza tipično dovesti do ataksije: pogođene osobe više nisu u stanju koordinirati ili pravilno izvoditi pokrete, iako su mišići potpuno netaknuti. Poremećaji hoda posebno su čest oblik ataksije. Millard-Gublerov sindrom predstavlja primjer simptoma koji proizlaze iz Ponsove lezije, pri čemu je šteta posljedica poremećaja cirkulacije. Karakteristični znakovi ove kliničke slike su paraliza lica i paraliza očnog mišića odgovornog za okretanje prema van (abducens paresis); oba simptoma očituju se na boku tijela oštećenom lezijom. Kod Millard-Gublerovog sindroma, druga je strana tijela nepotpuno paralizirana (hemipareza) i pokazuje spastične simptome. Fovilleov sindrom također je posljedica oštećenja ponsa, često zbog tumora ili poremećaja cirkulacije. Simptomi su slični onima kod Millard-Gublerovog sindroma, ali hemipareza nije popraćena spastičnost već gubitkom osjeta (hemijastezija).
