Što su antidepresivi?
Antidepresivi su tvari koje se koriste za liječenje simptoma depresija. U kontekstu shizofrenog poremećaja to ima smisla jer se mnogi pacijenti razvijaju depresija kao popratna bolest. Antidepresivi svoj učinak razvijaju povećavanjem koncentracije glasnika u organizmu mozak, koji su važni za raspoloženje i vožnju.
To su uglavnom serotonina i noradrenalin. Lijekovi inhibiraju razgradnju ovih supstanci (neurotransmitera) na sinapse, odnosno kontaktne točke između živčanih stanica, tako da one rade dulje i snažnije. Izbor antidepresiva je vrlo velik i svaka tvar ima individualni profil učinka.
Neki od ovih lijekova djeluju smirujuće (sedativno), osim što poboljšavaju raspoloženje, drugi imaju stimulativni učinak. Postoje također nuspojave antidepresiva. Stoga liječenje ovim lijekovima zahtijeva iskusnog liječnika i malo strpljenja za pronalaženje prave tvari.
Što su tablete za smirenje?
Trankilizatori su sve one tvari koje djeluju smirujuće, ublažavaju tjeskobu i sedativ, odnosno zamarajuće. Najučinkovitiji sedativi su tzv benzodiazepini, Kao što su diazepam (Valium ®), koji se koriste u jako uznemirenih bolesnika, na primjer kod shizofrene zablude. Iako su vrlo učinkoviti, oni također imaju visok potencijal ovisnosti. Ako je moguće, stoga se koriste drugi lijekovi, poput sedativnih antidepresiva, kako bi se izbjeglo navikavanje. Biljni lijekovi poput odoljen koriste se i u manje izraženim slučajevima.
Koje se nuspojave očekuju?
Simptomi shizofrenija su jači od onih kod većine drugih mentalnih bolesti. Sukladno tome, lijekovi koji bi trebali biti učinkoviti za takve simptome moraju biti odgovarajuće učinkoviti. Nažalost, ovaj snažni učinak često dovodi do nuspojava. Opseg ovih nuspojava varira od pojedinca do pojedinca i stoga ga je teško predvidjeti.
U vrlo teškim shizofrenija, ove se nuspojave moraju prihvatiti, jer simptomi moraju biti sadržani radi vlastite zaštite i zaštite drugih. Jednom kad se najteži simptomi stave pod kontrolu, može započeti potraga za pravim lijekom u pravoj dozi. To je zato što se nakon suzbijanja recidiva shizofrenije, lijekovi obično moraju uzimati dulje vrijeme i toleriraju se sve nuspojave.
O kojim se nuspojavama točno radi ovisi o lijeku. Daleko najrestiktivnije nuspojave uzrokuju tipični antipsihotici, poput Haloperidola, odnosno takozvani ekstrapiramidalni motorički poremećaji (EPS). To su problemi u izvođenju pokreta slični onima poznatima od Parkinsonove bolesti.
Pacijenti pate od nehotičnog grčevi u želucu i grčevi, ruke im se tresu i teško im je napraviti prve korake u hodu. Te je EPS teško liječiti i ne povlače se uvijek u potpunosti ni nakon prestanka uzimanja lijekova. Ipak, tipični antipsihotici i dalje su najučinkovitije oružje protiv simptoma shizofrenija i koriste se barem u početku, ali ih tijekom vremena, ako je moguće, zamjenjuju druge tvari poput netipičnih neuroleptici kao risperidon ili klozapin.
Ostale nuspojave koje se mogu pojaviti i kod tipičnih i kod atipičnih antipsihotika su umirenje, poremećen metabolizam, suho usta, zatvor, poremećaji srčanog ritma, problemi s cirkulacijom i poremećaji spolne funkcije. Iako to također nikako nisu ugodne, s njima se može dobro postupati. Druga moguća, iako rijetka, nuspojava je takozvani maligni neuroleptički sindrom (MNS), kod kojeg potencijalno opasna po život dopamin javlja se nedostatak. To se očituje u groznica, lupanje srca, zamućenje svijesti, zbunjenost, drhtanje i promjene nekih laboratorijskih parametara, poput povećanja jetra vrijednosti. MNS je apsolutna nužda, ali srećom se događa vrlo rijetko.
