Uvod
Ljudski zubi čvrsto su ukotvljeni u našu čeljust kosti, u određenoj zubnoj čašici, alveoli. The Gornja čeljust, maksila i Donja čeljust, donja čeljust, zajedno čine funkcionalnu jedinicu. Neliječena upala u usne šupljine može se proširiti na čeljust kosti i uzrokuju ozbiljne bol postoji, što zahtijeva brzo liječenje.
Vrsta upale
periostitis, osteomijelitis, ostitis… mnogi zbunjujući pojmovi, a svi se odnose na upalu u vilična kost, ali kada se promatraju diferenciranije, oni označavaju različita upaljena područja. Ostitis je upala malih kanala, Haversovog i Volkmannovog kanala, koja se javlja zajedno s upala pokosnice ili osteomijelitisa. periostitis opisuje upalu periost.
Osteomijelitis je akutna ili kronična upala koštana srž, obično izazvan infekcijom, koja se može dalje proširiti i tako dovesti do ostitisa i/ili periostitisa. Češće se javlja u Donja čeljust nego u Gornja čeljust. Različite vrste upala često se javljaju zajedno, jer se upala jedne komponente brzo širi na drugu.
Upala periost je upala vezivno tkivo koji okružuje kost i bogat je posuđe i živci. Latinski izraz za to je periosteum, iz kojeg je izveden medicinski izraz za upalni oblik, periostitis. Obično je uzrokovano bakterija ili mehaničkim čimbenicima i može biti akutna ili kronična.
Moguće je da se mali dijelovi kostiju odvoje od vanjskog područja tijekom upalnog procesa. Međutim, suprotni fenomen, stvaranje nove kosti, također može biti potaknut upalom. Upala čeljusnih mišića može nastati zbog prenaprezanja žvačnih mišića.
Ali i klasičnim oblicima razvoja, kao što su mehanički podražaji (ozljede, pritisak, strana tijela), fizikalni čimbenici (UV svjetlo, ionizirajuće zračenje, toplina, hladnoća), kemijske tvari (kiseline, lužine, bakterijski toksini) ili patogeni. Upala temporomandibularnog zgloba uzrokovana je nepravilnim i pretjeranim opterećenjem zahvaćenih struktura temporomandibularni zglob i proces žvakanja. Upala u temporomandibularni zglob je više povezan sa zaštićenim strukturama smještenim u kapsuli i tada se naziva tzv. kapsulitis.
Ali mišići za žvakanje u interakciji s okolnim tkivima također mogu biti uključeni. Jedan govori o tzv kraniomandibularna disfunkcija. Stomatolog može koristiti razne manipulacije i vođene pokrete zuba Donja čeljust za postavljanje dijagnoze.
Nakon fizioterapije i terapije udlagama slijedi ciljana početna terapija. Upala na maksilarni sinus klinički se očituje s jedne strane perkutornom osjetljivošću (osjetljivošću na kucanje) površinskih struktura kože s obje strane nos te područja ispod očnih duplji. S druge strane, glavobolje a pojačan osjećaj pritiska može biti znak toga.
Korištenje električnih romobila ističe maksilarni sinus, koji je uvijek ispunjen zrakom kada je zdrav, naziva se i maksilarni sinus. An ultrazvuk pregledom ili radiološkom potvrdom uz pomoć ortopantomograma (pregledna slika gornje i donje čeljusti te donjeg dijela frontalnog sinusa) može se dijagnosticirati upala maksilarni sinus. U tvrdokornim slučajevima moguće je odrediti broj klica iz sekreta koji istječe grlo. Patogeni su obično bakterija koji osobito kod pušača dospijevaju u nazofarinks preko oštećenog nosna sluznica i stoga obično samo dopuštaju da bolest potpuno zacijeli sa antibiotici.
