Definicija
Ušna školjka, također nazvana aurikula (lat. auris – uho), je vidljivi, školjkasti i hrskavični vanjski dio vanjsko uho a zajedno s vanjskim slušni kanal oblikuje vanjsko uho. Zajedno s srednje uho, čini zvukoprovodni aparat ljudskog slušnog organa. Sa svojim školjkastim lijevkastim oblikom i hrskavičnim udubljenjima, ušna ušna školjka ne služi samo za hvatanje zvučnih valova, već i za poboljšanje usmjerenog sluha.
Anatomija
Ušna školjka dobiva svoj oblik od hrskavične podstrukture, koja određuje izvana vidljiva udubljenja i izbočine. U isto vrijeme, hrskavica osigurava točke pričvršćivanja za mišiće uha, koji su kod ljudi uglavnom atrofirali i postali nefunkcionalni, jer čovjek više ne ovisi o mogućnosti pomicanja ušiju u određenim smjerovima. The hrskavica uha daje uhu njegov tipičan oblik, ali je uvijek savitljiv i savitljiv, jer je izgrađen od elastične hrskavice.
Uši mogu biti različitih veličina, ali uvijek imaju određene strukture koje ima svako uho normalnog oblika. Ove su strukture nazvali anatomi, tako da je moguć točan opis uha. To uključuje ušnu školjku (Lobus auricularis), široki luk uha (Helix) ili unutarnji luk (Anthelix).
Korištenje električnih romobila ističe krv opskrbu uha primarno osigurava vanjski karotidna arterija, koji opskrbljuje uho sprijeda preko prednje aurikularne arterije i straga preko stražnje aurikularne arterije. Te su grane povezane rami perforantes, koje prolaze kroz kožu i subkutis ušne školjke. The limfa of vanjsko uho, koji se sastoji od tkivne tekućine i imunoloških stanica, odvodi se preko limfa čvorovi i putovi koji prolaze duž unutrašnje jugularne vena.
Uho je podijeljeno na tri teritorija. Donji teritorij otječe izravno u limfa čvorovi koji prolaze duž unutrašnje jugularne vena. Limfa prednjeg teritorija teče prvo kroz limfni čvorovi od parotidna žlijezda, dok stražnji teritorij teče kroz stanice mastoidnih limfnih čvorova (limfni čvorovi u blizini mastoidnog nastavka).
Osjetljiva inervacija ušne školjke je složena jer je ušna regija prijelazna zona između lubanjske živci a cervikalni pleksus u smislu inervacije. Od lubanjskog živcije facijalni živac, trigeminalni živac, vagusni živac i glosofaringealni živac su uključeni. Iz cervikalnog pleksusa zahvaćeni su mali okcipitalni živac i veliki aurikularni živac. Treba napomenuti da je prednja polovica uha prvenstveno inervirana od strane trigeminalni živac a stražnja polovica cervikalnim pleksusom živci, ulaz prema slušni kanal, međutim, primarno je inerviran vagusnim i glosofaringealnim živcem.
