Definicija
Klistir je uvođenje tekućine kroz čmar u crijevo. Pojmovi analno ispiranje ili klistir koriste se kao sinonimi, što je izvedeno iz grčke riječi za čišćenje. Klistir propisuje liječnik, a ovisno o potrebama koriste se različite vrste klistira.
Priprema
U pripremi za klistir treba pronaći odgovarajuće mjesto za klistir, ovisno o tome da li ga postavljate sami ili se liječite u bolnici/ordinaciji. Najčešće se klistiranje provodi u krevetu, na podu kupaonice ili u kadi. Ispod sebe treba staviti odgovarajuću podlogu za tepih radi mogućeg curenja i prelijevanja tekućine. Većina klistira se izvodi na tjelesnoj temperaturi ili na 37 – 40.5°C. Otopinu i dodatke treba pripremiti prema uputama za proizvod i pakiranju.
Postupak
Klistir može napraviti liječnik, medicinska sestra ili sami. Ako sami radite klistir, morate paziti da nikada ne umetnete cjevčicu u čmar silom, inače bi se crijevo moglo povrijediti. Tijekom zahvata najbolje je ležati jer zahvat može opteretiti cirkulaciju.
Ako klistir izvodite sami, često koristite položaj koljeno-lakat: čučnete na podu i oslonite se na koljena i jedan lakat. Druga ruka umeće crijevnu cijev u čmar. Ako se klistir koristi za klistir, vrh klistira se umetne u rektum s malo lubrikanta i na kraju se cijeli klistir uvijajućim pokretima ubacuje u rektum.
Mišić sfinkter mora biti opušten. Iz vrećice se tekućina zatim polako utiskuje u cjevčicu i uvodi u crijevo. Tada pacijent treba zategnuti mišić sfinkter, a medicinska sestra ili osoba koja izvodi zahvat izvadi cjevčicu.
Nakon otprilike 10 minuta, pacijent može isprazniti crijevo u zahodu kao i obično. Tijekom klistiranja medicinska sestra zagrijava vodu na temperaturu tijela. Klistir crijeva obično se koristi za pražnjenje crijeva ili uklanjanje tvrdokornih zatvor, tako da se tekućina mora unijeti dalje prema gore probavni trakt.
Zbog toga se koristi crijevna cijev željene duljine, na nju se nanosi lubrikant te se sočnim uvijajućim pokretima uvodi 10 do 20 centimetara duboko u crijevo. Putem crijeva u cijevi, tekućina se daje u crijevo. Važno je da pacijent diše s otvorenim usta i ne napinje trbušne mišiće.
Nakon što je tekućina uvedena, pacijent treba zategnuti mišić sfinkter i cijev se uklanja. Za ispiranje debelog crijeva također se koristi tekućina na tjelesnoj temperaturi, na primjer 5,000 mililitara za odrasle. Medicinska sestra priprema lubrikantom premazanu crijevnu cjevčicu koja u ovom slučaju ima dovodnu i izlaznu cjevčicu.
Pacijent opušta mišić sfinkter i medicinska sestra rotirajući uvodi cjevčicu u crijevo i omogućuje ulazak tekućine. Proces se ponavlja sve dok bistra tekućina konačno ne poteče kroz izlaznu cijev. Cijev se zatim odvaja i crijevna cijev se pažljivo uklanja dok je mišić sfinkter napet.
Za klistir prije poroda često se koriste mini cjevčice za klistir čiji se sadržaj ubrizgava u rektum. U međuvremenu, netko sjedi na WC školjki i brzo osjeća pritisak da je isprazni. Klistir može izvesti i medicinska sestra ili primalja u krevetu koristeći toplu vodu.
