Troškovi bihevioralne terapije
Troškovi bihevioralne terapije variraju ovisno o psihologu koji liječi ili psihijatar, dodatno troškovi terapije ponašanja ovise o tome gdje pacijent želi raditi terapiju ponašanja. Budući da se odnosi na bihevioralnu terapiju, priznatu psihološku terapiju, troškove ponašanja obično preuzima pravnik zdravlje osiguravajuće društvo. Ako pacijent želi napraviti terapiju ponašanja, bez medicinske indikacije, dakle prepoznate psihološke bolesti, tada može biti da pacijent mora platiti troškove terapije ponašanja. Općenito, međutim, u većini slučajeva troškovi bihevioralna terapija pokriveni su zdravlje osiguranje i pacijent ne mora plaćati nikakve nadoplate.
Terapija ponašanja kod anksioznih poremećaja
Bihevioralna terapija prepoznat je oblik terapije u psihologiji, a psiholozi i psihoterapeuti ga često koriste za liječenje različitih mentalnih poremećaja. Bihevioralna terapija je posebno učinkovit u liječenju poremećaji anksioznosti, kao što je povećani strah (fobija) od visine ili pauka, ali i drugih oblika tjeskobe. Da bi se anksioznost zaliječila uz pomoć bihevioralne terapije, preporučljivo je suočiti pacijenta sa njegovim strahom.
Postoje dva različita pristupa. S jedne strane, strah se može liječiti tijekom bihevioralne terapije na takav način da pacijent prevlada svoj strah suočavajući se s pokretačem straha korak po korak i na taj način nauči ga svladati s vremenom (sustavna desenzibilizacija). To se može ilustrirati na primjeru.
Ako pacijent pati od straha od visine, strah se može prevladati u bihevioralnoj terapiji prvo penjanjem na male visine i učenje kontrolirati svoj strah dok se ne može penjati sve više i više i opet i opet naučiti kontrolirati strah uz pomoć naučene podrške bihevioralnoj terapiji. Druga mogućnost je izlaganje pacijenta izravno uzroku straha. To bi moglo izgledati sljedeće za pacijente koji pate od straha od visine: Pacijent se penje izravno na visoku zgradu, poput zgrade s visokim stropom.B Eifelov toranj, i tako se izlaže maksimalnoj visini, a time i maksimalan strah i pokušava ga kontrolirati.
Ovu vrstu bihevioralne terapije nazivamo i konfrontacijskom terapijom. Ovaj oblik bihevioralne terapije može biti posebno koristan kod nekih poremećaja straha. Važno je, međutim, da terapeut razradi različite načine kako pacijent može najbolje kontrolirati svoj strah u situaciji koja izaziva tjeskobu i kako se uspijeva nositi sa situacijom.
Pritom je posebno važno naučiti razne nove pristupe razmišljanju, pri čemu stare misaone procese koji izazivaju strah treba po mogućnosti prekinuti. Daljnje mogućnosti bihevioralne terapije za poremećaji anksioznosti sastoje se u nagrađivanju pacijenta kad god se suočio sa strahom i imao situaciju pod nadzorom. Ovaj oblik bihevioralne terapije za smanjenje anksioznosti naziva se i operativnim postupkom.
Komunikacijski trening ili igre uloga također su dijelovi bihevioralne terapije za poremećaji anksioznosti a posebno može pomoći pacijentima koji se, primjerice, boje govoriti pred drugim ljudima. Dakle, postoje različiti pristupi u bihevioralnoj terapiji koji pomažu pacijentu s anksioznim poremećajima, pri čemu je važno da svaki pacijent pojedinačno odabere onu terapijsku opciju koja mu se čini najboljom. Za liječenje se koristi i bihevioralna terapija strah od gubitka.
Noćni napadi panike može biti vrlo stresno za pacijenta. Sve važne informacije o ovoj temi možete pronaći na Nocturnalu napadi panike - što je iza njih? Noćni napadi panike mogu biti vrlo stresni za pogođenu osobu.
Sve važne informacije o tome saznajte u Nocturnal napadi panike - što je iza njih? Bihevioralna terapija priznata je psihološka terapija koja pacijentu može pomoći u uspješnom liječenju različitih psiholoških poremećaja. Kao što i samo ime govori, bihevioralna terapija prvenstveno se odnosi na promjenu ponašanja pacijenta kako bi se on mogao bolje nositi s raznim teškim situacijama.
Terapija ponašanja vrlo je pogodna za klaustrofobične bolesnike. Ovdje pacijenti s klaustrofobijom mogu koristiti bihevioralnu terapiju kako bi im pomogli da se nose s teškim situacijama. Općenito, cilj je osigurati da pacijent može kontrolirati situaciju u zatvorenim prostorima unatoč svojoj klaustrofobiji i da ne mora trpjeti napade panike ili ogromnu tjeskobu.
Bihevioralna terapija može pomoći klaustrofobičnim pacijentima da promijene i kontroliraju svoje ponašanje do te mjere da je moguće ući u zatvoreni prostor ili, na primjer, u usku MRI cijev, bez napadaja panike Panični napadi Ovdje je posebno prikladan oblik bihevioralne senzibilizacije . Ovdje se pacijent prvo mora u mislima suočiti sa svojim strahom uz pomoć terapeuta ili psihologa, a zatim razviti moguće koncepte za suzbijanje ovog straha u akutnoj situaciji. Sljedeći bi korak bio prelazak pacijenta u sve manje i manje prostorije i primjena naučenih obrazaca ponašanja kako bi se izbjegla klaustrofobija, tako da se napad panike ne dogodi usprkos ograničenom prostoru.
Ovaj princip bihevioralne terapije za klaustrofobične bolesnike često djeluje vrlo dobro jer se pacijenti mogu desenzibilizirati korak po korak i tako naučiti kontrolirati svoju klaustrofobiju. Ako ovaj oblik bihevioralne terapije ne uspije za klaustrofobičnog pacijenta, postoje daljnje mogućnosti da se pacijentu oduzme strah. Između ostalog, terapeut može pokušati pomoći pacijentu da prevlada svoj strah od zatvorenih prostora igranjem uloga ili kognitivnim treningom.
Stoga se bihevioralna terapija za klaustrofobične bolesnike može primijeniti na mnogo različitih načina, a svakog pacijenta treba liječiti pojedinačno, jer se svaki pacijent može najbolje nositi sa svojim strahovima na različite načine. Terapija ponašanja može biti vrlo korisna u slučaju klaustrofobije kako bi se pacijenta naučilo da ne pada u paniku već da kontrolira situaciju čak i u neugodnim situacijama. Postoje različiti pristupi liječenju vrtoglavica koristeći bihevioralnu terapiju.
S jedne strane, terapeut može koristiti razgovore i razne mentalne (kognitivne) vježbe kako bi pokušao pacijentu otvoriti nove mogućnosti i načine za ponovnu procjenu i upravljanje situacijom koja mu se čini prijetećom. Međutim, čak je i prikladniji oblik bihevioralne terapije koja tjera pacijente koji pate od vrtoglavica da se izravno nose sa svojim strahom. Ovdje terapeut može ili odvesti pacijenta izravno do vrlo visokog tornja i pomoći mu da kontrolira situaciju ili može početi polako, a zatim sve više povećavati visinu. Ovaj oblik bihevioralne terapije osmišljen je da pomogne pacijentima s vrtoglavica prilagoditi se novonastaloj situaciji, a zatim razviti dobru strategiju za suočavanje s visinom koja im prijeti.
Drugi način liječenja vrtoglavice bihevioralnom terapijom je nagrađivanje pacijenta svaki put kad se popne na visinu. Ova vrsta bihevioralne terapije posebno dobro djeluje kod djece. Vrsta terapije koja najbolje pomaže pacijentu s vrtoglavicom razlikuje se od pacijenta do pacijenta, pa treba isprobati različite oblike terapije i pacijent ne smije odmah odustati ako ne uspiju.
U slučaju arahnofobija (arahnofobija), bihevioralna terapija može biti vrlo korisna za uklanjanje pretjeranog straha pacijenta od pauka. Općenito, cilj nije eliminirati pacijentov strah od pauka, već naučiti pacijenta kako ne treba paničariti u situaciji kada naiđe na pauka. Arahnofobija često se može vrlo dobro liječiti bihevioralnom terapijom, gdje pacijent prvo pokušava logično objasniti strah uz pomoć terapeuta, a zatim razmišlja o načinima ponašanja u takvim situacijama kako pacijent ne bi paničario.
Često se na početku terapije ponašanja za arahnofobija, pacijentu se prikazuje samo slika pauka i pacijent mora pokušati kontrolirati svoj strah bez panike. Poslije se može raditi s malim paukovima i kasnije sve većim paukovima i pacijent mora naučiti držati kontrolu u svakoj situaciji i ne dopustiti da ga preplavi panika. Ovaj oblik bihevioralne terapije za arahnofobiju, ali i za druge poremećaje, naziva se sustavnom desenzibilizacijom.
Uz to, pacijent bi uvijek trebao razgovarati s terapeutom i pokušati svjesno potražiti situacije u kojima se prije mogao bojati te ih se uhvatiti uz pomoć novonaučenih obrazaca ponašanja. Primjerice, uz bihevioralnu terapiju za arahnofobiju, posjet zoološkom vrtu ili odjelu za gmazove može pomoći ako pacijent može pauke gledati iza stakla i polako se sve bolje privikavati na životinje. Bihevioralna terapija može biti korisna u slučaju oboljenja poremećaj prehrane, jer je pacijentima često teško zaustaviti ponašanje koje im je štetno bez pomoći terapeuta.
Terapija ponašanja kod poremećaja prehrane prvenstveno ima za cilj da pacijentu shvati da je pacijentovo prehrambeno ponašanje poremećeno i da to pacijentu može nanijeti ogromnu štetu. Nadalje, pacijenti s poremećaj prehrane često imaju problem što smatraju slabošću kada ponovno počnu normalno jesti i izgube svaku vezu sa svojim tijelom i njegovim oblicima. Stoga je važno pacijenta osvijestiti o poremećaj prehrane u bihevioralnoj terapiji i razbiti obrazac mišljenja da je jedenje slabost.
Pacijenti s poremećajima prehrane trebali bi uz pomoć bihevioralne terapije naučiti ponovno prihvatiti vlastito tijelo i probiti se kroz ogromnu disciplinu te dopustiti sebi i svom tijelu da ponovno jedu. To se može učiniti, na primjer, dogovorom s pacijentom pomoću takozvanih kontingentnih ugovora da on ili ona mora pojesti određeni broj kalorija dnevno ili ako pacijent padne ispod određene težine, mora se primiti u kliniku. Ovaj oblik bihevioralne terapije kod poremećaja prehrane vrlo je koristan i može osigurati da pacijent, na temelju postignutog dogovora, u početku možda s otporom, ali dugoročno sve više i više prirodno uzima minimalnu količinu kalorija i tako polako izlazi iz poremećaja prehrane. Daljnja mogućnost je korištenje igranja uloga, koje također može biti oblik bihevioralne terapije kod poremećaja prehrane, kako bi pacijentu bilo jasno da ne pati samo on ili ona bolest, ali da je i cijelo njegovo socijalno okruženje pogođeno i da su profesionalne mogućnosti također vrlo ograničene zbog bolesti.
Opuštanje trening je također oblik bihevioralne terapije kojim se poremećaji prehrane mogu vrlo učinkovito liječiti, jer pacijenti mogu naučiti bolje percipirati vlastito tijelo i bolje shvatiti vlastite granice kroz razne mišićne vježbe, što je često vrlo teško, posebno za pacijente anoreksija. Eutimska terapija također je oblik bihevioralne terapije kod poremećaja prehrane i drugih poremećaja koji mogu pomoći pacijentu da ponovno osjeti zadovoljstvo u jelu i mirise hrane. Zajedničko kuhanje može biti posebno korisno u ovom kontekstu.
Trening samogovorništva također može biti od velike pomoći. U ovom obliku terapije ponašanja, pacijent nauči reći drugim ljudima da trenutno ima poremećaj prehrane i da mu je, na primjer, neugodno te da bi bilo korisnije kad bi obitelj nešto skuhala. Ovaj oblik bihevioralne terapije kod poremećaja prehrane nije koristan samo za pacijenta, već također može pomoći cijeloj obitelji da bolje razumije pacijenta i da se ponaša primjereno. Sve u svemu, bihevioralna terapija za poremećaje prehrane vrlo je dobra i korisna, pri čemu bi svaki pacijent trebao sam odlučiti koji je oblik bihevioralne terapije njemu / njoj najprikladniji.
