Uvod
Korištenje električnih romobila ističe ment (pulmo) koristi se za izmjenu plina i disanje. Budući da stoga ispunjava vitalne zadatke, a ment transplantacija izvodi se samo ako nijedna druga terapija ne obećava izlječenje. Strogo govoreći, ment sastoji se od 2 pluća, jednog s desne i jednog s lijeve strane.
Ovisno o težini i indikaciji, jedno pluće, oba režnja pluća ili nekoliko režnja pluća uklanjaju se u pluću transplantacija a zatim se umetne funkcionalno pluće davatelja. Pluća transplantacija koristi se samo u slučajevima uznapredovale bolesti pluća, jer svaka transplantacija uvijek uključuje određeni rizik. Stoga se prethodno mora osigurati da sve moguće konzervativne terapije nisu uspjele ili više nemaju nikakav učinak.
Međutim, ako pacijent već pati od dispneje u mirovanju i ako mu je očekivano trajanje života bez transplantacije manje od 18 mjeseci, izvršit će se transplantacija. Postoje razne kliničke slike za koje se može izvršiti transplantacija pluća. Među njima su, među ostalim, i ostali uzroci transplantacije pluća također histiocitoza Langerhansovih stanica (Histiocytosis X), limfangioleiomiomatoza ili obliteranski bronhiolitis.
- Muskoviscidoza (cistična fibroza) s obostranom bronhiektazijom
- Idiopatska plućna fibroza
- Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) s nedostatkom alfa-1-antitripsina i
- Emfizem pluća i
- Plućna hipertenzija uzrokovana srčanim manama i
- Sarkoidoza.
Međutim, važno je znati da niti jedna od ovih bolesti ne znači da je transplantacija pluća neophodna. Umjesto toga, pacijent se mora analizirati na temelju njegovih simptoma i laboratorijske vrijednosti kako bi se utvrdilo može li terapija lijekovima još uvijek dovesti do uspjeha, je li šteta predaleko i je li izlječenje nemoguće ili još uvijek ima smisla transplantirati novo pluće jer bi pacijent stekao nekoliko godina života. Ako je na primjer pacijent sa cistična fibroza ima relativni kapacitet od jedne sekunde samo 30% (FEV1 = 30%), to je definitivno indikacija za transplantaciju pluća.
Međutim, kod pacijenta s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, koji također ima relativni kapacitet od jedne sekunde 30%, moguće je da ovaj pacijent ne treba transplantaciju pluća, ali može dobro živjeti s pravilno prilagođenim lijekovima. Ovaj primjer pokazuje da transplantacija pluća uvijek zahtijeva mnoštvo različitih čimbenika i da ne postoji određena vrijednost iznad koje se kaže da je transplantacija prijeko potrebna. Međutim, postoje neke karakteristike od kada treba razmotriti transplantaciju pluća. Na primjer, test hoda od 6 ili 12 minuta, u kojem se od pacijenta traži da hoda koliko god može u zadanom vremenu. Pacijent kojem je potrebna transplantacija pluća u ovo vrijeme zaostaje samo oko 500 m jer uz najmanji napor ostaje bez daha.
