Terapija psihosomatskih bolova u leđima | Psihosomatske bolove u leđima

Terapija psihosomatskih bolova u leđima

Terapeutski postoje mnogi različiti pristupi kliničkoj slici psihosomatske bolove u leđima kako bi se ublažile akutne tegobe, stabiliziralo mentalne zdravlje ili spriječiti prvenstveno psihosomatske bolesti. Prevencija psiholoških tegoba u svakodnevnom životu također je važan čimbenik akutne terapije. Važni pristupi ostajanju opuštenosti u svakodnevnom životu i nenakupljanju stresa sastoje se od često zastajkivanja, osluškivanja vlastitog tijela, uključivanja svjesnih odmora tijekom dana, ranog razgovora o teškim situacijama i što je moguće više izbjegavanja stresnih situacija.

Na početku terapije fokus je na razumijevanju, razumijevanju i prihvaćanju veze između psihološkog stresa i somatskih tegoba. Tada bi pod profesionalnim vodstvom sukobe trebalo razmisliti, analizirati i razraditi. Važno je otkriti točno bol okidača, odbaciti ponašanje izbjegavanja i svjesno se boriti protiv boli. U slučaju psihosomatske bolove u leđima, popratne terapije pokreta nužne su. Čak i ako je uzrok leđa bol je psihosomatski, sport, izgradnja mišića, mišići opuštanje i joga važni su pomagala za jačanje leđa i sprečavanje stresa i napetosti mišića.

Važnost psihosomatskih bolova u leđima

Značaj psihosomatske bolesti različit je za svaku pogođenu osobu. leđa bol može se pojaviti kao akutni znak trenutnog psihološkog naprezanja, ali i kao kronična posljedica dugogodišnjih psiholoških tegoba. U svakom slučaju, bol treba shvatiti kao izraz i ispuštanje opterećene psihe i može se uzročno liječiti samo ako se psihološki teret prihvati i tretira kao uzrok. Za razliku od somatskih simptoma, mentalne bolesti imaju manje mogućnosti da se osjete u slučajevima napetosti, preopterećenja i stresa. Raspoloženje također može ostati nepromijenjeno unatoč znatnom psihološkom stresu. Stoga je neophodno da oni koji nisu pogođeni vode računa o vlastitom mentalnom stanju zdravlje i da si omoguće dovoljan odmor u svakodnevnom životu kako se tereti ne bi nakupljali i mogli se isprazniti kao somatski simptomi.