bilješke
Ovdje ste u podtemi Terapija izgaranja. Opće informacije o ovoj temi možete pronaći pod Burnout. Ne postoji jedinstvena terapija za one koji pate od izgaranja.
Često pogođene osobe dolaze u psihoterapijsku praksu tek nakon godina pokušaja samoizlječenja ili potiskivanja. Prvo, često se tretiraju popratne posljedice razvoja sindroma izgaranja. Na primjer anksioznost, socijalne fobije ili depresija.
Također ne postoje specifični lijekovi za pacijente koji izgaraju. Simptomi kao što su depresija, poremećaji spavanja i anksioznost mogu se liječiti lijekovima, ali uvijek treba paziti da osobe koje pate od sagorijevanja budu izložene povećanom riziku od ovisnosti, čak i o lijekovima za smirenje, na primjer. Serotonin inhibitori ponovnog preuzimanja (SSRI) često služe u tu svrhu.
Nuspojave se mogu pojaviti pri uzimanju SSRI-a. Mučnina, proljev, gubitak apetita, poremećaji spavanja i poremećaja erekcije su mogući. U okviru apsolutno neophodnog psihoterapija, specifični problemi pacijenta (jaki osjećaji ludila, nedostatak samopoštovanja, socijalne fobije, anksioznost itd.)
se obraćaju i liječe. Ove terapije mogu provoditi psiholozi ili psihijatri i često traju godinama. Uvijek su individualno prilagođeni pacijentu i njegovim temeljnim problemima.
In bihevioralna terapija, posebno se prakticira rješavanje konfliktnih i stresnih situacija. Na taj način oboljele osobe ne dolaze u stanje potpune preopterećenosti u svakodnevnom životu. Pohađanje grupa za samopomoć također može biti korisno.
Ovdje pacijent može saznati da su i drugi ljudi pogođeni problemom sagorijevanja i razmijeniti ideje s njima. To može biti korisno za samopoštovanje. Fizički sposobnost također treba poticati zdravim dijeta i stil života.
Ne zaboravite redovite pauze za odmor i opuštanje, kako u privatnom životu tako i na poslu. Tamo je često od pomoći jednostavno isključiti mobilni telefon na nekoliko sati. Društveni kontakti u obitelji i krugu prijatelja ponovno bi trebali zauzeti više mjesta u životu jer pružaju emocionalnu podršku.
Trajanje terapije
Trajanje terapije a sindrom izgaranja ne može se jasno definirati. Najvažniji čimbenici u prognozi trajanja su stadij u kojem je sagorijevanje prepoznato i dijagnosticirano, je li zatražena stručna pomoć, informiranost oboljele osobe i koliko dobro surađuje u terapiji. Ako je, primjerice, situacija takva da se sagorijevanje prepozna u ranoj fazi i pacijent posjeti obiteljskog liječnika, koji ga potom može uputiti odgovarajućem liječniku, vrlo je moguće da je riječ o brzoj kriznoj intervenciji i kratkoročnom terapije već su dovoljni da dostatno pomognu oboljeloj osobi i spriječe pogoršanje izgaranja.
U svakom slučaju, cilj je pokazati pacijentu nove i prikladnije strategije rješavanja problema i sukoba, osposobiti ga za samopoimanje i tako mu ponuditi pomoć da sam sebi pomogne – također kako bi se spriječilo ponovno izgaranje. U svakom slučaju, važno je da sagorijevani povremeno potraže stručnu pomoć psihologa. Kako uzroci izgaranja mogu biti vrlo različiti, tako su i terapijski pristupi vrlo različiti i prilagođeni individualnim potrebama pojedinca.
U osnovi se mogu razlikovati bihevioralna terapija, psihoanalitičke i druge dubinske psihološke metode, individualne i grupne terapije te, primjerice, tzv. tjelesne terapije, kojima se kroz sport i tjelovježbu želi pomoći pacijentu. U pravilu, psiholog s pacijentom izrađuje individualno prilagođen program koji može uključivati nekoliko aspekata i terapijskih pristupa, na primjer tjedne individualne seanse s psihologom zajedno s autogeni trening i grupa za samopomoć. Terapija lijekovima može se smatrati potpornom mjerom.
Osobito ako su simptomi depresije sindrom izgaranja su jako izraženi, što otežava suradnju u terapiji, može se razmotriti primjena lijekova u suradnji s liječnikom. “Bezopasni” prirodni lijekovi bili bi npr. Sv. Ivana, lavanda hmelj, matičnjak i pasiflora, koji zbog blagog antidepresivnog djelovanja mogu pomoći pacijentu da se smiri i opusti. Neki pacijenti također navode da je posebno prilagođen dijeta s aminokiselinama i mikronutrijentima učinilo im je dobro.
Lijekovi iz skupine serotonina inhibitori ponovnog preuzimanja (SSRI) često se biraju, koji se također koriste u kontekstu depresija. Povećana razina glasničke tvari serotonina može pridonijeti psihičkoj stabilizaciji i olakšati izgarajućim pacijentima da se okrenu stvarnom psihoterapijskom liječenju izgaranja. Jer, a to je važno, jedina medikamentozna terapija izgaranja može ublažiti simptome, ali ostavlja stvarni uzrok bolesti nedirnutim i stoga se ne može klasificirati kao ciljno orijentirana.
A pogotovo u slučaju antidepresiva nisu za zanemariti nuspojave koje ponekad znaju biti poprilične. SSRI često dovode do neželjenih učinaka kao što su drhtanje ruku i vrtoglavica, znojenje i mučnina, povećanje tjelesne težine, umor, promjene raspoloženja i gubitak libida. Stoga se općenito preporuča izbjegavati lijekove poput antidepresiva i na vrijeme potražiti stručnu pomoć psihologa.
