Sinonimi
Erektilna disfunkcija (ED) Erektilna disfunkcija kod muškaraca javlja se kada muškarac nije u stanju ili je rijetko u stanju dovesti penis u potpuno uspravno (ukočeno) stanje potrebno za spolni odnos ili da održi to stanje. Međutim, ako je to samo povremeno ili samo na kratko, to se ne naziva erektilnom disfunkcijom. Poremećaji erekcije nemaju nikakve veze sa smanjenjem plodnosti muškarca.
U slučaju postojeće impotencije, sposobnost ejakulacije i stvaranja sjemena zadržava se uz nekoliko izuzetaka. Prema studijama, učestalost erektilne disfunkcije je oko 20% u Njemačkoj i u svijetu. Međutim, kod muškaraca starijih od 70 godina to je već 70%, što pokazuje da ova bolest jako ovisi o dobi.
U muškaraca mlađih od 40 godina ovaj je poremećaj oko 5% dovršen, a oko 17% umjeren. Nadalje, nedavne studije pokazuju da 20 - 70% svih bolesnika s dijabetes mellitus, hipertenzija ili lipometabolički poremećaji jednog dana će patiti od erektilne disfunkcije koja zahtijeva liječenje. Da bi se postigla erekcija kod muškaraca, nekoliko sustava međusobno djeluje.
Važno za njihov razvoj su funkcioniranje krv posuđe, živci, određeni dijelovi penisa, kao i zdrava psihološka početna situacija. Da bismo razumjeli erekciju, a time i njezin poremećaj, važno je znati njezinu fiziologiju, kao i ideju o anatomiji penisa: Penis ima tri takozvana kavernozna tijela erektilnog tkiva, koja mogu nateći i smanjiti se. Njihovo punjenje sa krv, a time i stanje penisa, kontrolira se krvlju posuđe koji se protežu duž penisa.
Važan krv- opskrbna posuda je arteria dorsalis penis, koja prolazi u parovima ispod gornje strane penisa. Odatle male grane ulaze u dva velika sloja erektilnog tkiva i po potrebi ih pune krvlju. Unutar ta dva kavernozna tijela nalazi se još jedna posuda, arteria profunda penis, koja obavlja istu zadaću.
Treće erektilno tkivo okružuje uretra a hrani se vlastitim arterija. Međutim, sva trojica posuđe povezani su međusobno. U mlitavom stanju penisa, te ga arterije opskrbljuju kisikom, a krv koja u njih teče odnosi se povezanim venama, a da se erektilno tkivo ne ispuni.
To se postiže malim mišićnim vlaknima koja okružuju zalihe tekućine (sinusoide) erektilnog tkiva. Stoga ih možemo zamisliti slične spužvi. Ti su mišići napeti u mlitavom stanju, tako da arterije imaju uski promjer, a u kavernama erektilnog tkiva nema puno mjesta za krv.
Kroz određene živčane impulse, mišićna vlakna popuštaju kada se želi postići erekcija. To uzrokuje da se gore spomenute arterije povećaju u promjeru, omogućujući pumpanje više krvi u erektilno tkivo. Ta se krv tada sakuplja u kavernama (sinusoidima), što dovodi do uža promjera vena koje je odnose.
Imaju znatno mekši zid od arterija. To rezultira onim što je poznato kao pozitivna povratna informacija: što više krvi ulazi, što se više kavernozno tijelo puni, manje krvi istječe. Osovina penisa postaje sve duža, povećava se u promjeru i postaje kruta. Za to potrebni živčani impulsi dolaze iz autonomnih (vegetativni, nehotični) živčani sustav, točnije iz tzv parasimpatički živčani sustav. Parasimpatikus živčani sustav posebno je aktivan kad spavamo, probavljamo ili smo općenito opušteni.
