Sinonimi
Grčki: osteon = kost i patos = patnja, sinonimi bolesti: manualna medicina / terapija, ručna terapija, kiroterapija, kiropraktika
Definicija
Osteopatija obuhvaća dijagnostički i terapijski koncept nadoknadivih funkcionalnih poremećaja aktivnog i pasivnog mišićno-koštanog sustava. To je holistička manualna medicina u kojoj se funkcionalni poremećaji dijagnosticiraju i liječe rukama. Koristi se samostalno ili u kombinaciji s konvencionalnom medicinom.
Osteopatija je samostalna metoda liječenja samo u SAD-u. Definicija osteopatije je vrlo teška. Liječnici (specijalisti), nemedicinski osteopati, alternativni liječnici, fizioterapeuti, maseri, certificirani sportski instruktori i druge nemedicinske profesije koriste osteopatiju.
Uz toliko različitih imena, profesija i doktrina, nije ni čudo da brzo zavlada zbrka. Unatoč razlikama, najvažnije ručne tehnike su identične, ali se koriste prema zahtjevima. Njemačka orijentacija pojma osteopatija temelji se na rezultatima temeljnih znanstvenih istraživanja u anatomiji i neurofiziologiji.
Prema namjeri “život je kretanje”, sva tkiva moraju biti slobodno pokretna, inače dolazi do funkcionalnog oštećenja i gubitka pokreta. Osteopatija je u američko-američkom smislu orijentirana na “…posebno začeće čovjeka “osteopatije” američko-američkog karaktera …” (Citat: Znanstvena procjena osteopatskih postupaka). Njemačko društvo za manuelnu medicinu (DGMM) također pravi razliku između učinkovitih osteopatskih tehnika koje su neurofiziološki razumljive i eksplanatornih pristupa koji su u suprotnosti sa znanstvenim istraživanjima.
Duhovni otac osteopatije bio je Amerikanac Andrew Taylor Still (1828.-1917.). Utemeljio je osteopatiju kao novu znanost prije više od 130 godina, 22. lipnja 1874. Tražio je novo razumijevanje medicine koje ne zahtijeva lijekove ili operaciju.
On sam je naveo Boga i vlastita iskustva kao izvor svog pretežno anatomskog koncepta osteopatije. U stvarnosti je vjerojatno znao za stvarne početke u Europi. Ovdje se "namještanje kostiju" prakticiralo od 17. stoljeća nadalje.
Bio je to dio operacije i uključivao je postavljanje kosti i zglobova. Budući da slikovni postupci poput rendgenskih zraka tada još nisu bili izumljeni, ispitivač se morao orijentirati prema kliničkim simptomima i nalazima. To je dovelo do razvoja različitih metoda pregleda i liječenja te poznavanja funkcionalne anatomije kosti, ligamenti i mišići su pročišćeni.
Iznad svega, palpabilne loše pozicije zglobova pripisane su disfunkciji mišića i tretirane u skladu s tim. Tipične tehnike manipulacije kralježnice i bol u zglobovima a njihove indikacije, kontraindikacije i rizici iz tog vremena dijelom vrijede i danas. I dalje namjerno izbjegava pozivanje na već postojeće znanje iz europskih izvora kako bi se naglasila “intelektualna neovisnost” Sjedinjenih Država (od aristokratski dominirane Europe tog vremena).
Škot John Martin Littlejohn prenio je Stillov koncept na fiziologiju i osnovao Britsch School of Osteopathy (BSO) u Londonu 1917. Student Stilla proširio je svoj koncept na lobanja. Kasnije je ova kraniosakralna osteopatija postala samostalna terapija.
Danas je holistički pristup osteopatiji izgubljen ili ograničen u SAD-u. Samo oko 3-5% diplomiranih doktora osteopatske medicine (DO)
koristiti isključivo ručne tehnike. U Njemačkoj se znanje o osteopatiji proširilo pedesetih godina prošlog stoljeća. Kroz razmjenu s američkim kolegama prvi put je primijenjena primjena “manualne medicine/terapije”.
Alternativni praktičari počeli su prakticirati ono što su naučili u inozemstvu. Stvarno širenje prakse počelo je tek u kasnim 1980-ima. Škole osteopatije, uglavnom iz Francuske i Belgije, osnovale su njemačke ogranke. Do danas fizioterapeuti, liječnici, nemedicinski djelatnici, maseri i zaposlenici medicinskih bazena ovdje mogu učiti osteopatiju. Danas su svi takvi centri za obuku privatizirani.
