Sve je manje ljudi koji se mogu na odgovarajući način nositi sa sve većim stresovima u radnoj fazi. Često se zanemaruje jedna točka: mentalno smo snažni, optimistični, motivirani, sposobni za komunikaciju i spremni za akciju samo kad smo se dobro odmorili. Ukratko: učinkovito. Umorni i izgorjeli, osjećamo se loše. Dugoročno se povećava rizik od bolesti. Ograničeni su svi osnovni preduvjeti za uspješan i zadovoljavajući profesionalni i odnosni život. Primjerice, oni koji imaju visoke komunikacijske vještine ne mogu ih u potpunosti razviti ako se osjećaju iscrpljeno.
Dinamika stresa i oporavka
Mnogi ljudi razumiju oporavak koji odgovara principu prekidača svjetla. Nakon završetka posla, tako da je varljivo mišljenje, oporavak se postavlja automatski kao pritiskom na gumb, slično prekidaču za svjetlo. Šef ili kupci više nisu tamo, ne moraju se dovršiti više narudžbe, vremenski pritisak je nestao. Ali vrtuljak u glava nastavlja se okretati, što mnoge iritira. Najvažnije veze između stresa i oporavka su:
- Vrsta i trajanje stres faza zrače u fazu oporavka.
- Što je duži i jači stres faza traje, što je duže potrebno dok se od nje ne oporavimo.
- Dva pola karakteriziraju mentalno-psihološko preopterećenje: prvo, unutarnje pretjerano uzbuđeno i napeto. Drugo, nedostatak energije i želje.
- Naš se organizam intuitivno zna oporaviti od fizičkog stres. Naime, nemojte raditi ništa. Primjerice, svima je apsurdna ideja odlaska na jog za oporavak nakon naporne vožnje biciklom. Ovo intuitivno znanje razvilo se i postalo genetski usidreno tijekom posljednjih tisućljeća, tijekom kojih je stres uglavnom bio fizički. Ali naš se organizam intuitivno ne zna oporaviti od mentalno-psihološkog stresa, jer je još uvijek mlad u ljudskoj povijesti.
Ono što se profesionalno radi u natjecateljskim sportovima, naime pridavanje čak i iste važnosti procesima oporavka kao i procesima stresa, ostaje zaglavljeno u svakodnevnom životu u fazi laika. Svatko se samo pokušava, najbolje što može, nositi sa stresovima iz faze rada. Neki uspiju, većina ne.
Renesansa vrlina
Trenutno se u američkoj akademskoj psihologiji događa neka vrsta revolucije. Dok su se psiholozi desetljećima bavili negativnim događajima poput posljedica teškog djetinjstvo, traumatične krize itd., oni sada istražuju takva središnja životna pitanja kao što su:
- Što nam daje snagu i energiju u životu?
- Što nam pomaže da se najbolje nosimo s profesionalnim i osobnim izazovima?
Sami znanstvenici bili su iznenađeni što je njihovo istraživanje iznova i iznova dovodilo do sličnih rezultata. Naime, središnja važnost „starih“ vrlina. Oni vas ne samo da čine kratkoročno zadovoljnima i otpornijima, već dugoročno ublažavaju negativne učinke stresa. A imaju pozitivan učinak i tijekom razonode i tijekom stresnih razdoblja.
Značenje i vrijednosti
Ljudi koji pronalaze smisao u svom radu lakše se nose sa stresovima koji se tamo događaju. Dva primjera pokazuju da je moguće pronaći smisao u svom radu čak i pod teškim okolnostima.
- Tako je zaposlenik u odvozu smeća rekao: "Bez nas bi naš zajednički život bio nepodnošljiv".
- Prodavačica u velikom švicarskom trgovačkom lancu rekla je: "Najljepše u mom poslu je pratiti ljude u njihovoj samoći."
Oboje su uspjeli učiniti nešto vrijedno. Naime, dati prilično neatraktivnoj aktivnosti posebno značenje. Svoj rad vide u pozitivnom svjetlu. To ih čini otpornijima - ili drugim riječima: njihov pozitivan stav djeluje kao zaštitnik stresa.
Najveća snaga čovjeka: drugi ljudi.
Većini je najviše stalo do dobrih odnosa. Zašto? O tome informacije daje američki neuroznanstvenik Robert Sapolsky. Koristio je krv uzorci za ispitivanje razine stresa majmuna koji žive u Serengetiju. I bio iznenađen samim rezultatom. Što su majmuni imali sve trajnija prijateljstva, to su bila niža koncentracija stresa hormoni u njegovom krv. Što se više brinuo za druge, a drugi za njega, to je bio zdraviji i opušteniji. Prijateljstva ublažavaju stres svakodnevnog života savane i klana. Ova otkrića dokazuju da su prijateljstva učinkovit program protiv štetnih učinaka preopterećenja koji je genetski dizajniran milijunima godina i koji smo ljudi naslijedili od svojih predaka. Socijalni kontakti dobar su zaštitnik stresa, potiču našu regeneraciju nakon bolesti i još mnogo toga. Oni čak imaju jači utjecaj na naš životni vijek od faktori rizika of pušenje, alkohol, gojaznost ili nedostatak vježbanja. Naime, oko 2.8 godina za žene i 2.3 godine za muškarce.
Uloga zahvalnosti u konceptu oporavka
Istraživanje zahvalnosti posljednjih je godina iznjedrilo mnoštvo zanimljivih istraživanja. To je posebno promovirao Sir John Templeton, osnivač istoimenog dioničkog fonda. Hoćemo li se oporaviti, presudno ovisi o tome kako procjenjujemo prošle, sadašnje i buduće događaje. Osvrćemo li se na svoj život sa zadovoljstvom i zahvalnošću? Ili procjenjujemo svoj život uravnotežiti negativno? Ako svoju prošlost procijenimo negativno, skloni smo i sebi negativno. Napokon, mi smo donekle odgovorni za svoju prošlost. Uz to, otvaramo vrata negativnim osjećajima u našem životu. I osjećati se loše. Također u odnosu na našu sadašnjost. Onima koji su u suprotnosti sa prošlošću teško je biti u skladu sa svojom sadašnjošću. Međutim, oni koji u prošlosti otkrivaju mnoge stvari na kojima im mogu biti zahvalni, promiču pozitivne osjećaje u sadašnjosti. Jednostavno zato što se zbog zahvalnosti osjećamo zadovoljni sobom i svojim životom. Charles Dickens također je to prepoznao i preporučuje: "Razmislite o svojim sadašnjim blagoslovima, kojih svi imaju mnogo, a ne o vašim prošlim nedaćama, od kojih svi imaju neke." I pritom se dogodi malo čudo. Iznenada otkrivamo sve više stvari koje čine naš život ugodnijim i prijateljskim. I tako donositi sve više pozitivnih emocija u naš život. Postajemo zadovoljniji i uravnoteženiji te se bolje oporavljamo. Stav zahvalnosti usmjerava našu pozornost sa stresnih događaja na pozitivne strane. A nije ni vezano za prethodna postignuća koja bismo prvo morali postići. Ne trebamo biti u svom najboljem izdanju da bismo bili zahvalni na pozitivnim aspektima života. Štoviše, biti zahvalan učinkovit je protuotrov za prekritično ispitivanje i trajno samonalađivanje. Olakšava nam puštanje iznutra i odmaranje. To također promovira naš oporavak.
Zahvalnost - stav
Da bismo bili zahvalni, ne trebamo čekati dok stvari ne postanu savršene ili dok nam se ne dogodi nešto posebno pozitivno. Dapače, upravo suprotno. Zahvalnost nije toliko reakcija na pozitivnu okolnost, već stav koji s vremenom internaliziramo i koji postaje načelo vodilja za naš život. Biti zahvalan čini nas otvorenijima za životne blagoslove. Što smo zahvalniji, to više otkrivamo na čemu možemo biti zahvalniji. Ili, kako kaže nigerijska poslovica, "budite zahvalni na malome i mnogo ćete naći." Ključ toga je u našim rukama.
Jednostavna vježba za svakodnevni život
Odvojite 5 do 10 minuta da napravite sljedeću vježbu. Pomislite na osobu ili incident na kojem ćete vam biti zahvalni. Stavite se u situaciju i zatim obratite posebnu pozornost na pozitivne osjećaje koje ona u vama budi. Vježbajte 2-3 puta tjedno. Posebno je korisno ako mislite u znak zahvalnosti ljudima koji su vam bliski.
