Sinonimi u širem smislu
Hipertenzivna kriza, Hipertenzivna hitna situacija, Hipertenzivna hitna situacija
Definicija
Akutni porast u krv tlak na vrijednosti preko 230/130 mmHg znak je hipertenzivne krize / hipertenzijske krize. Ako simptomi koji utječu na srce or živčani sustav nastaju tijekom povećanja krv tlaka, to se naziva hitnom hipertenzijom. Hipertenzivna kriza ne predstavlja neposrednu opasnost za život, ali se može pretvoriti u hipertenzivnu hitnu situaciju, a zatim zbog komplikacija opasnih po život postaje apsolutna hitna situacija koja se mora liječiti u bolnici. Bilo koji oblik hipertenzije može dovesti do iskakanja iz kolosijeka, ali ovaj se akutni događaj najčešće javlja u bolesnika s uznapredovalom bolesti bubreg disfunkcije i u bolesnika s feokromocitoma, tumor koji stvara hormon.
Simptomi akutnog porasta krvnog tlaka
Pacijenti s akutnom hipertenzijom često se žale bol u prsima (angina pektoris), srce spoticanje (srčana aritmija) i otežano disanje (dispneja). Nisu u stanju nositi se sa stresom i osjećaju se akutno bolesno. Ogroman porast u krv pritisak može dovesti do glavobolje, povraćanje, poremećaji vida, zbunjenost, neurološki poremećaji i krvarenja iz nosa (posebno krvarenje iz nosa sa glavobolje).
Uzrok porasta krvnog tlaka
Najčešća komplikacija akutne krvni pritisak izumiranje je ozbiljna bubrežna hipertenzija, tj. porast krvni pritisak zbog bubreg bolest, ili endokrina hipertenzija, tj visoki krvni tlak zbog hormonalnih promjena. Akutni porast u krvni pritisak može se javiti i u osnovi primarne hipertenzije, npr. kada je hipertenzivni bolesnik pod velikom napetošću i stresom.
Primarna hipertenzija oblik je krvnog tlaka kod kojeg ne postoji organski uzrok povišenog krvnog tlaka, već visoki krvni tlak rezultat je različitih pokretačkih čimbenika. Dakle, nijedna bolest organa ne može biti uzrok visoki krvni tlak. Isto tako, moguće je poništavanje vrijednosti ako se terapija lijekovima za snižavanje krvnog tlaka naglo prekine ili prekine.
Trudnoća također može dovesti do krize krvnog tlaka, to je poznato kao eklampsija. The mozak a bubrezi mogu biti oštećeni u hipertenzijskoj krizi. The posuđe od mozak šire se kada naglo raste krvni tlak, što znači da tekućina iz žila može procuriti u okolno tkivo i uzrokovati oticanje mozga (edem mozga).
Mozak mogu se javiti i krvarenja. U bubreg, masivno povišeni krvni tlak dovodi do gubitka tkiva i stvaranja krvnih ugrušaka u bubrezima posuđe. Organ je masivno oštećen, što rezultira akutnim ograničenjem filtrirajuće funkcije bubrega, što je poznato kao akutno zatajenje bubrega.
Akutno zatajenje organa mora se popraviti što je brže moguće kako bi se spriječilo daljnje i trajno oštećenje. The srce također može biti oštećen krizom hipertenzije: To rezultira akutnim naprezanjem lijevog srca, jer mora pumpati protiv jako povišenog krvnog tlaka. Ako srce ne može pumpati dovoljnu količinu krvi u krvožilni sustav protiv tog pritiska, to je poznato kao lijevo zastoj srca.
To također može dovesti do bol u prsima i prijeteći srčani napad. Za liječenje pacijenta s akutnim povišenjem krvnog tlaka potreban je pažljiv i brz medicinski postupak s ciljem da oštećenje organa bude što niže. Izbor lijekova ovisi o bolesnikovim prethodnim bolestima i o tome na koje organe utječe akutni porast krvnog tlaka.
Terapija dvaju oblika izumiranja je različita, stoga se dotični postupak opisuje jedan za drugim. Terapija hipertenzivne krize, u kojoj po definiciji nema oštećenja organa ili funkcionalnog oštećenja, pacijentov krvni tlak treba polako i kontrolirano spuštati na normalne visoke vrijednosti tijekom sljedeća 24 sata. Ako se krvni tlak prebrzo spusti, to bi moglo dovesti do refleksnog povišenja krvnog tlaka; da bi se to izbjeglo, lijek se daje oralno, tj. pacijent dobiva lijek za gutanje.
Boravak u bolnici u pravilu nije potreban za liječenje hipertenzivne krize. Hitna hipertenzija je životna opasnost u kojoj se mora poduzeti brza akcija. Glavni fokus terapije je brzo, ali kontrolirano smanjenje krvnog tlaka pomoću lijekova koji se daju izravno u krvotok venskim pristupom, što na taj način ima najbrži učinak.
Neposredno snižavanje krvnog tlaka neophodno je kako bi se spriječilo daljnje oštećenje krvožilnog i organskog sustava. Liječenje bi već trebalo započeti izvan klinike od strane hitnog liječnika. Jednom kad su u bolnici, pacijentima se mora pružiti intenzivna medicinska njega i nadzor.
U prva 4 sata nakon hipertenzije, vrijednosti bi se trebale smanjiti za 20-25%, ali ne ispod razine od 180/100 mmHg. Ako se krvni tlak prebrzo spusti, protok krvi u mozak, bubrege i srce može se smanjiti. U daljnjem tijeku terapije, vrijednosti krvnog tlaka treba dovesti na razinu od cca.
160/100 mmHg, pod uvjetom da je pacijent dobro. Zatim se ta razina održava sljedećih 12 do 24 sata. Uz izravne lijekove za snižavanje krvnog tlaka, pacijenti dobivaju i lijekove za pospješivanje izlučivanja vode. - Terapija hipertenzivne krize
- Terapija hitne hipertenzije
Svi članci iz ove serije:
