Selektivna percepcija temelji se na prirodnom mehanizmu kojim čovjek mozak traži uzorke u svom okruženju. Zbog njegove selektivne prirode, ljudi će vjerojatnije opaziti ono što se može uklopiti u obrazac. Selektivnost percepcije dobiva kliničku važnost, na primjer, u kontekstu depresija.
Što je selektivna percepcija?
Selektivna percepcija temelji se na prirodnom mehanizmu kojim čovjek mozak traži uzorke u svom okruženju. Čovjek mozak radi s uzorcima. U evolucijskoj biologiji ljudska sposobnost prepoznavanja obrazaca značajno je pridonijela preživljavanju. Kroz mehanizme prepoznavanja uzoraka mozak je okoliš učinio predvidljivijim i samim time manje opasnim. Potraga za uzorcima i dalje je temeljni mehanizam ljudskog mozga i ogleda se u procesima poput percepcije. Selektivna percepcija odgovara psihološkom fenomenu koji omogućava samo određenim aspektima okoline da uđu u svijest. Kad bi svi aspekti neke situacije ušli u svijest, nastao bi kaos. Mozak nije mogao učinkovito raditi s obiljem informacija i stoga ovisi o trajnom blokiranju podražaja. Percepcije (ono što se percipira) stoga nisu stvarnost, već samo subjektivni djelomični dojam o njoj. Tijekom percepcije ističu se određeni osjetni podražaji. Percepcija se tako sastoji od pripreme, kadriranja i mnogih sličnih efekata. Dakle, ljudski mozak traži uzorke u okolini, prepoznaje ih i naglašava. Iz tog razloga ljudi će vjerojatnije opaziti ono što odgovara određenom obrascu. Mozak će vjerojatnije naglasiti poticaje iz percepcijskog procesa ako ih je moguće ugraditi u obrazac. Selektivna percepcija tako odgovara nesvjesnom i automatskom traganju za obrascima kojima je ljudski mozak trajno angažiran.
Funkcija i zadatak
Primjerice, pokazalo se da ljudi u raspravi češće čuju argumente koji podupiru njihov vlastiti stav. Pokazalo se da imaju veću vjerojatnost da vide stvari koje su im poznate iz vlastitog okruženja. Ljudska percepcija radi s različitim filtrima kao zaštita od preopterećenja podražaja. Ovi filtri u velikoj mjeri odgovaraju vlastitim interesima, vrijednostima, mišljenjima i vlastitim iskustvima sa svijetom. Ovaj princip selektivne percepcije posljedica je pretraživanja uzoraka mozga. Odabir svih opaženih osjetilnih utisaka oblikovan je iskustvima i očekivanjima zbog ovog pretraživanja uzoraka. Na primjer, netko tko pročita članak o pravopisu automatski će posvetiti više pažnje ispravnosti pravopisa u ovom članku. Netko tko hoda gradom s lošim mišljenjem o ljudima bit će vjerojatnije da će primijetiti jedan incident koji to mišljenje potvrđuje i ukloniti desetke incidenata suprotnih tom mišljenju. Netko tko je upravo kupio Smart automobil odjednom vidi Smarts svugdje u prometu. Netko tko je tek imao dijete čuje sve više dječjih vrištanja u svakodnevnom životu. Percepcija je uvijek selektivna. Iz tog razloga niti jedno dvoje različitih ljudi ni pod kojim okolnostima ne opaža situaciju na isti način. Njihova prošla povijest naglasila je što oni uzimaju iz situacije na naglašen način. Filtriranje osjetnih podražaja uvjet je preživljavanja svih živih bića. U pojedinca neprestano teče više podražaja nego što bi ih osjetilne stanice mogle apsorbirati i prenijeti u središnju živčani sustav. Većina filtera podražaja su situacijski. Iz tog je razloga percepcija uvijek kontekstualna. Filteri stimulusa, poput interesa, manje su situativni, ali svejedno pomažu u uočavanju relevantnog. Filtracija stimulusa koristi se za klasifikaciju osjetilnih utisaka. Ova klasifikacija već započinje u osjetilnom organu, a nastavlja se u središnjem živčani sustav kao selektivna percepcija. Osnova selektivne percepcije je određena potreba, na primjer glad. Osobi koja gladuje predstavljene su pekare i gospodarstva na a srebro platiti kroz selektivnu percepciju, jer se glad tamo može zadovoljiti prema iskustvu.
Bolesti i tegobe
U osnovi, selektivna percepcija nije patološka, već je jedan od prirodnih filtara stvarnosti i stoga je normalno upućivanje na stvarnost. Međutim, selektivna percepcija zasigurno može poprimiti patološke oblike i potaknuti bolesti. Posebno su mentalne bolesti često uzrokovane poremećajima selektivne percepcije. Na primjer, traumatični incident u prošlosti može dovesti dotičnoj osobi koja ima krajnje negativnu sliku o svojim bližnjima i koja u svojim izjavama čuje samo negativne stvari. Takvi perceptivni poremećaji igraju ulogu, na primjer, kod bolesti kao što su depresija ili poremećaji prehrane. Depresivni ljudi percipiraju kroz crno naočale. Kulturno i socijalno uvjetovane navike mišljenja također su glavni filtar i utječu na percepciju dovodeći do odabira od svih uočljivih podražaja. Prevladava ono što se uklapa u obrazac razmišljanja. Ako pojedinac nekontrolirano usvoji misaone obrasce, njegova sposobnost opažanja ozbiljno je ograničena i tako također može promicati mentalne bolesti, na primjer ako misaoni obrasci naučeni kao ispravni ne odgovaraju vlastitoj osjećanoj istini. Nisu samo filtri postavljeni preusko koji mogu narušiti mentalnu dobrobit. Previše otvoreni filteri također igraju ulogu u mentalna bolest. U mnogim psihozama perceptivni filtri više ne funkcioniraju. Oni koji su pogođeni tanke su kože i više nisu u mogućnosti razdvojiti unutarnji i vanjski svijet. Pacijenti unutarnje sukobe često doživljavaju kao manifestacije u vanjskom svijetu, a pred vanjskim su bez obrane. Perceptualni poremećaji ili iskrivljenja igraju ulogu u gotovo svakom mentalna bolest. Iz tog razloga, selektivna percepcija postaje klinički vrlo relevantna u području psihologije.
